45. Strah od Allaha
Uzvišeni Allah kaže:
"Samo se Mene bojte!" (El-Bekara, 41) "Odmazda Gospodara tvoga doista je užasna!" (El-Burudž, 12)
"Eto, tako Gospodar tvoj kažnjava kada kažnjava sela i gradove koji su nasilje činili. Kažnjavanje Njegovo je, zaista, bolno i strašno. To je pouka za one koji se plaše patnje na onom svijetu, a to je Dan kada će svi ljudi biti sabrani i to je Dan kada će svi biti prisutni, a Mi ga odgađamo samo za neko vrljeme. Onoga dana kad dođe, bez dopuštenja Njegova niko neće izustiti, a među njima bit će nesretnih i sretnih. A nesretni će u Džehennem, u njemu će teško izdisati i udisati. " (Hud, 102-106) "Allah vas opominje Svojom kaznom!" (Ali-Imran, 28) "Toga Dana će čovjek bježati od brata svoga, i od majke svoje, i od oca svoga, i od druge svoje, i sinova svojih; toga dana će se svaki čovjek samo o sebi brinuti " (Abese, 34-37) "O ljudi, bojte se Gospodara svoga! Zaista će potres, kada Smak svijeta nastupi, veliki događaj biti! Na dan kad ga doživite, svaka dojilja će ono što doji zaboraviti, a svaka trudnica će svoj plod pobaciti, i ti ćeš vidjeti ljude pijane, a oni neće pijani biti, već će tako izgledati, zato što će Allahova kazna strašna biti. " (El-Hadž, 1-2) "A za onoga ko se stajanja pred Gospodarom svojim bude bojao, bit će dva perivoja. " (Er-Rahman, 46) "l obraćat će se jedni drugima i jedni druge će pitati. 'Prije smo među svojim strahovali govorit će, 'pa nam je Allah milost Svoju darovao i od patnje u ognju nas sačuvao, mi smo Mu se prlje klanjali, On je, doista, dobročinitelj i milostiv. ' (Et-Tur, 25-28)
396. Ibn-Mes'ud, r.a., veli: "Pričao nam je Allahov Poslanik, a.s., a on je istinoljubiv i istinu govori: ‘Čovjek se stvara u utrobi majke četrdeset dana kao sjeme (nutfe). Zatim bude isto toliko vremena zakvačak ('aleka), pa bude isto toliko kao gruda mesa (mudga). Zatim Allah pošalje meleka da mu udahne dušu, i naredi da mu zapiše četiri stvari: nafaku, dužinu života, njegova djela i hoće li na Ahiretu biti nesretan ili sretan.
Tako mi Jedinog Allaha, desi se da čovjek radi posao koji vodi u Džennet sve dok ne bude izmedu njega i Dženneta koliko lakat, pa ga pretekne ono što mu je zapisano i učini djelo koje vodi u vatru, pa u nju bude bačen! A drugi čovjek radi posao koji vodi u vatru, sve dok ne bude izmedu njega i vatre koliko lakat, pa ga pretekne ono što mu je zapisano i učini djelo koje vodi u Džennet, pa u Džennet uđe. - (Muttefekun alejhi)
405. `Adijj b. Hatim, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: "Allah će razgovarati sa svakim od vas bez posrednika. Čovjek će pogledati na desnu stranu i vidjet će samo svoja djela, zatim će pogledati na lijevu stranu i vidjet će svoja djela, pa će pogledati ispred sebe i ugledat će samo vatru! Zato se čuvaite vatre, pa makar polovinom udjeljene hurme." - (Muttefekun alejhi)
407. Ebu-Berze el-Eslemi, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: "Niko se neće pomaknuti s mjesta obračuna, dok ga Allah ne upita za: život - u što ga je proveo, za znanje - je li po njemu radio, za imetak odakle ga je zaradio i u što ga je potrošio, i za tijelo u što ga je koristio." - (Tirmizi, Nesai-sahih)
410. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: "Ko se plaši, krenut će prije mraka, ko krene prije mraka, stići će do konačišta. Znajte da je Allahova roba skupa, jer Allahova roba je Džennet!" - (Tirmizi)
46. Nada u Allahovu milost
Uzvišeni Allah kaže:
"Reci. 'O robovi moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti; On doista mnogo prašta i milostiv je.'" (Ez-Zumer, 53) "A da li Mi kažnjavamo ikog drugog, osim nevjernika, nezahvalnika?" (Sebe" 17) "Nama se objavljuje da će kazna sigurno stići onoga ko ne vjeruje i glavu okrene. " (Ta ha, 48) "A Moja milost obuhvaća sve!" (El-Araf 156)
412. `Ubade b. Samit, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: "Ko posvjedoči da je samo Allah Bog i da nema druga, da je Muhammed Njegov rob i Poslanik; da je `Isa Njegov rob i Poslanik, i Njegova Riječ koju je Merjemi dostavio, i život mu udahnuo; i da su Džennet i Džehennem istina, Allah će ga uvesti u Džennet pa šta god uradi (od grijeha)." - (Muttefekun alejhi)
413. Ebu-Zerr, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: "Uzvišeni Allah kaže: 'Ko učini dobro djelo, dat ću mu deseterostruku nagradu, ili još više. A ko učini grijeh, pa za grijeh je kazna prema zasluzi, ili ga oprostim. Ko Mi se približi pedalj, Ja mu se približim lakat; ko Mi se približi lakat, Ja se njemu približim za hvat; ko Mi dode idući, Ja mu dodem trčeći; a ko Me susretne s grijesima velikim kao Zemlja, a ne bude Mi ništa pripisivao kao druga, obasut ću ga sa isto toliko oprosta."' - (Muslim)
414. Od Džabira, r.a., prenosi se da je rekao: "Došao je neki beduin Vjerovjesniku, s.a.v.s., i rekao: 'O Allahov Poslaniče, koja su to dva obavezujuća djela (koja za sobom povlače nagradu, odnosno kaznu na onom svijetu)?' On je rekao: 'Ko umre, a Allahu ne pripisuje druga (ne čini širk), ući će u Džennet, a ko umre, a Allahu pripisuje druga (čini širk), ući će u vatru."' - (Muslim)
415. Od Enesa, r.a., prenosi se da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao, dok je Muaz sjedio na jahalici iza niegovih leda: "Muaze!" A Muaz se odazvao, rekavši: "Stojim ti na raspolaganju, o Allahov Poslaniče." Tako ga je Poslanik, s.a.v.s., pozvao tri puta, a Muaz mu se na isti način odazivao. Zatim je rekao: "Nema ni jednog čovjeka koji svjedoči da nema drugog boga, osim Allaha, te da je Muhammed Njegov rob i Poslanik; iskreno iz svoga srca, a da ga Allah neće zabraniti vatri." On je upitao: "O Allahov Poslaniče, hoću li ja to kazati svijetu, pa da se raduje", a on mu je odgovorio: "Onda će se svijet na to osloniti (pa će se zalijeniti i ostaviti posao)."' To je Muaz saopćio na samrti bojeći se grijeha, tj. bojeći se da ne bude griješan zbog skrivanja znanja. - (Muttefekun alejhi)
416. Od Ebu-Hurejrea, ili od Ebu-Se'ida el-Hudrija, r.a., prenosi se (prenosilac nije siguran od kojeg je od njih dvojice čuo ovaj hadis, ali to ne smeta jer su svi ashabi povjerljivi i pouzdani):
"Kada je bila Bitka na Tebuku, svijet je pogodila glad, pa su ljudi rekli: 'O Allahov Poslaniče, kad bi nam dozvolio da zakoljemo naše deve, pa da jedemo i namažemo se lojem (zbog vrućine)?' Na to im je Allahov Poslanik, s.a.v.s., odgovorio: `Učinite to!' Tada je došao Omer, r.a., i rekao: 'O Allahov Poslaniče, ako to uradiš, smanjit će se broj jahaćih deva, nego ti zatraži od njih da sakupe višak hrane od svakog, zatim zamoli Allaha da im da u toj hrani berićet, pa možda će im Allah u tome dati berićet! Na to Allahov Poslanik, s.a.v.s., reče: 'Da, tako je!' Zatim je zatražio kožni prostirač i prostro ga, a potom zatražio da svako donese što mu je ostalo od hrane. Neko je donosio pregršt kukuruza, neko pregršt hurmi, neko komadić kruha, dok se na prostirci nije sakupilo nešto malo. Zatim je Allahov Poslanik, s.a.v.s., zamolio za berićet i onda rekao: 'Uzmite u svoje posuđe!' I oni su uzeli (hranu) u svoje posuđe tako da u logoru nisu ostavili nijednu posudu a da je nisu napunili, jeli su dok se nisu zasitili i još je hrane ostalo. Tada je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: 'Svjedočim da nema drugog boga, osim Allaha, i da sam ja Allahov Poslanik. Neće ni jedan rob doći pred Allaha s ovim (riječima), ne sumnjajući u njih, a da mu bude zabranjen ulazak u Džennet."' - (Muslim)
419. Od Ebu-Hurejrea, r.a., prenosi se da je rekao: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: 'Kada je Allah stvorio stvorenja napisao je u knjigu (kitab) koja je kod Njega iznad 'Arša: Zaista, Moja milost savlađuje moju srdžbu!"' - (Muttefekun alejhi)
U jednom drugom predanju stoji: "... je savladala moju srdžbu." A u još jednom predanju stoji: "... je pretekla moju srdžbu."
420. Od njega se također prenosi da je rekao: "Čuo sam Allahova Poslanika, s.a.v.s., kako kaže: 'Allah je učinio milost (rahmet) od sto dijelova; kod sebe je zadržao devedeset devet, a na Zemlju je spustio jedan dio. I od tog jednog dijela stvorenja su samilosna jedno prema drugom, tako da i životinja podigne nogu sa svoga mladunčeta, bojeći se da ga ne povrijedi."' - (Muttefekun alejhi)
|
U drugom predanju stoji: "Zaista, Allah ima sto milosti (rahmeta), od kojih je jednu poslao medu džine, ljude, životinje i insekte, pa se oni s tom jednom milošću medusobno paze, i medusobno su milostivi, tako da je njome i životinja milostiva prema svome mladunčetu! A ostavio je devedeset devet milosti kojima će se smilovati Svojim robovima na Sudnjem danu."
Isti hadis prenio je Muslim od Selmana el-Farisija, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Zaista, Uzvišeni Allah ima sto milosti; jednom od njih su međusobno milostiva stvorenja medu sobom, a devedeset i devet je za Sudnji dan."
U drugom predanju stoji: "Zaista je Allah stvorio, na dan kada je stvorio nebesa i Zemlju, sto milosti. Svaka milost je koliko izmedu nebesa i Zemlje, pa je poslao jednu milost na Zemlju da njome biva milostiva majka prema svome djetetu, te životinje i ptice jedni prema drugima, pa kada dode Sudnji dan, on će ih (tih devedeset devet) upotpuniti s tom jednom milošću."
421. On također prenosi od Vjerovjesnika, s.a.v.s., koji prenosi od svoga Gospodara Uzvišenog i Slavljenog, da je rekao: "Neki rob je učinio grijeh i rekao: 'Allahu moj, oprosti mi moj grijeh!' Tada Allah Uzvšeni i Slavljeni kaže: 'Moj rob je počinio grijeh, zatim je spoznao da ima Gospodara koji oprašta grijeh i kažnjava za njega (ako hoće)!' Zatim je ponovo počinio grijeh i onda rekao: 'O Gospodaru, oprosti mi moj grijeh!' Tada Uzvišeni i Slavljeni (ponovo) kaže: 'Moj rob je počinio grijeh, zatim je spoznao da ima Gospodara koji oprašta grijeh i kažnjava za njega (ako hoće)!' Ponovo je počinio grijeh i rekao: 'O Gospodaru, oprosti mi moj grijeh!' Tad Uzvišeni i Slavljeni ponovo kaže: 'Moj rob je počinio grijeh, zatim je spoznao da ima Gospodara koji oprašta grijeh i kažnjava za njega (ako hoće). Oprostio sam svom robu, pa neka radi šta hoće.'" (... neka radi šta hoće, znači: sve dok radi ovako, počini grijeh, a zatim traži oprost, opraštat ću mu, jer zaista tevba (pokajanje) ruši što je prije nje počinjeno.) - (Muttefekun alejhi)
422. Od njega se također prenosi da je rekao: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: 'Tako mi Onoga u čijim je rukama moja duša, kada ne biste griješili, Allah bi vas uklonio, a doveo bi narod koji bi griješio, zatim tražio oprost od Uzvišenog Allaha, pa bi im On opraštao!"' - (Muslim)
425. Od Abdullaha ibn' Amra ibn el-'Asa, r.a., prenosi se da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., proučio riječi Uzvišenog Allaha o lbrahimu, s.a.v.s.: "Gospodaru oni su (kipovi) odveli u stranputicu mnoge ljude, a onaj ko mene slijedi, on je od mene...", i riječi Isaa, a.s.: "... ako ih kazniš, pa oni su zaista Tvoji robovi, a ako im oprostiš, pa Ti si zaista Uzvišen i Mudar", zatim je podigao ruke i rekao: "Allahu moj, moj ummet (sljedbenici), moj ummet." Zatim je plakao, pa je Uzvišeni Allah rekao: "O Džibrilu, idi Muhammedu, a tvoj Gospodar najbolje zna, pitaj ga zbog čega plače?" Pa mu je došao Džibril i Allahov Poslanik, s.a.v.s., mu rekao je što je kazao, a on to zna. Tada je Uzvišeni Allah rekao: "O Džibrilu, idi Muhammedu i reci mu: "Mi ćemo dati da budeš zadovoljan sa svojim ummetom i nećemo ti loše učiniti." - (Muslim)
426. Od Muaza ibn Džebela, r.a., prenosi se da je rekao: "Jahao sam iza Vjerovjesnika, s.a.v.s., pa je rekao: 'O, Muaze, znaš li koje je Allahovo pravo (hakk) prema Njegovim robovima, a koje je pravo robova prema Allahu?' Rekao sam: 'Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju!' On reče: ‘Zaista je pravo Allahovo prema robovima da ga obožavaju i da mu ništa ne pridružuju (ne čine širk), a pravo robova prema Allahu je da On ne kažnjava onoga koji mu nije širk činio.' Rekao sam: 'O Allahov Poslaniče, hoću li obveseliti svijet?' Rekao je: ‘Nemoj ga obveseljavati, jer bi se u to pouzdao (pa bi ljudi zanemarili rad)."' - (Muttefekun alejhi)
427. El-Bera' ibn 'Azib, r.a., prenosi od Vjerovjesnika, s.a.v.s., da je rekao: "Kada musliman bude upitan u kaburu, izgovorit će šehadet, da nema drugog boga, osim Allaha, i da je Muhammed Allahov Poslanik."
Na to upućuju riječi Uzvišenog Allaha: "Allah učvršćuje one koji vjeruju čvrstim govorom u dunjalučkom životu i na ahiretu." - (Muttefekun alejhi)
428. Enes, r.a., prenosi od Allahova Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: "Zaista, kada kafir (nevjernik) učini dobro, on za to njega nagradi dunjalučkim užitkom, a što se tiče vjernika, njemu Allah sakuplja njegova dobra djela za ahiret, a daje mu opskrbu na dunjaluku za njegovu pokornost." U drugom predanju stoji: "Zaista, Allah neće umanjiti vjerniku nagradu za dobro djelo. Za njega će dobiti na dunjaluku (nagradu), a bit će za to nagrađen i na ahiretu, dok će nevjernik za dobra djela učinjena iz dobronamjernosti biti nagrađen na dunjaluku, pa kada dođe na ahiret, neće imati ni jedno dobro djelo za koje bi bio nagraden." - (Muslim)
430. Od Ibn-'Abbasa, r.a., prenosi se da je rekao: "Čuo sam Allahova Poslanika, s.a.v.s., kako kaže: ‘Koji čovjek musliman umre, pa mu klanja dženazu četrdeset ljudi, koji ne čine širk, Allah će primiti njihov šefaat (zauzimanje) za njega."' - (Muslim)
437. Ebu- Musa prenosi od Vjerovjesnika, s.a.v.s., da je rekao: "Zaista, Uzvišeni Allah pruža Svoju ruku noću da bi se pokajao onaj koji je zgriješio po danu, a pruža Svoju ruku po danu da bi se pokajao onaj koji je zgriješio noću, sve dok sunce ne izade sa zapada (do Kijametskog dana)." - (Muslim)
438. Ebu-Nedžih Amr b. Abesa es-Sulemi, r.a., prenosi: "Ja sam u džahilijetu smatrao da svijet živi u zabludi i da nisu postigli ništa, obožavanjem idola. Tada sam čuo da u Meki postoji čovjek koji priča razne vijesti. Pojahao sam svoju jahalicu i otišao njemu. Taj čovjek je bio Allahov Poslanik. Skrivao se od svojih protivnika koji ga progone. I ja sam, krijući se, došao njemu u Meku i upitao ga: ‘Ko si ti?' On mi reče: ‘Ja sam Poslanik.' Ja rekoh: ‘A šta je to Poslanik?'Poslanik mu reče: ‘Mene je Allah poslao.' Ja rekoh: ‘A sa čime te je Allah poslao?' On reče: ‘Poslao me je da pripovijedam potpomaganje rodbine, rušenje idola (kipova) i ispovijedanje vjere samo Allahu, bez pripisivanja mu druga.' Ja rekoh: ‘Pa ko tebe slijedi? 'Poslanik reče: ‘I slobodni i robovi.' Tada sa njim bijahu EbuBekr i Bilal. Ja tada rekoh: ‘I ja ću biti tvoj sljedbenik.' Poslanik reče: ‘Zaista ti to nećeš moći sada nikako, zar ne vidiš moje stanje i stanje mojih sljedbenika, nego se ti vrati svojoj porodici, pa kada čuješ da sam ojačao, onda mi tek dodi.' Pa sam se ja vratio svojoj porodici, a Allahov Poslanik, s.a.v.s., preselio je iz Meke u Medinu. Ja sam se počeo raspitivati o njegovim vijestima.
Tako sam našao jednu grupu Medinlija i upitao ih: 'Šta radi čovjek što je došao u Medinu? Rekoše: 'Svijet mu sa svih strana hrli. Njegov narod (iz Meke) hoće da ga ubije, ali to nisu u stanju.' Tada sam ja krenuo u Medinu i unišao Poslaniku, pa rekoh: ‘Allahov Poslaniče, poznaješ li mene?' Poslanik, s.a.v.s., reče: 'Da, ti si onaj koji se sa mnom susreo u Meki.'
Tada sam rekao: 'O Allahov Poslaniče, reci mi čemu te Allah podučio, a šta ja ne znam. Kaži mi nešto o namazu.' Poslanik reče: ‘Klanjaj sabah - namaz, a zatim propusti da sunce izade i digne se za koplje od horizonta, jer ono izlazi između robova šejtana i tada mu nevjernici čine sedždu. Zatim klanjaj jedan namaz, taj namaz je poznat i mnogi su mu prisutni, dok bude sjena koplja koliko koplje, pa onda prekini sa namazom, jer se tada Džehennem rasplamsa, pa kad se sjena poveća, onda klanjaj. Taj namaz je poznat i mnogi su mu prisutni, sve do ikindija - namaza, pa kada klanjaš ikindija - namaz, onda prestani do zalaska sunca. Sunce zalazi izmedu dva šejtanova roga. Tada suncu kafiri sedždu čine.'
Ravija dalje priča: 'Ja sam tada rekao Poslaniku: - Allahov Poslaniče, poduči me abdestu.' -'Kada neko od vas pripremi sebi vodu za abdest i kada obavi ispiranje usta i nosa (sa ušmrkavanjem vode), tada mu spadnu grijesi njegova lica, usta i nosne šupljine, a kada opere svoje lice kako mu je Allah naredio, tada mu spadnu svi grijesi lica, sa vodom koja kapa s krajeva njegove brade, a kada operu ruke iza laktova, tada mu spadnu grijesi ruku preko vrhova njegovih jagodica; kada potare mokrom rukom glavu, tada sa njegove glave spadnu grijesi, sa vodom koja kapa sa kose. Pošto opere noge do članaka, tada mu spadnu grijesi nogu sa vodom koja kapa sa jagodica. Pa ako još ustane i klanja, pa zahvaljuje i slavi Onoga Koji je svega toga dostojan, pa ako još i srce svoje isprazni radi Uzvišenog Allaha, on je onda osloboden svojih grijeha, kao što je bio bezgriješan na dan kada ga je majka rodila.' Kad je pričao ovaj hadis njegov ravija Amr b. Abbas ashab Ebu-Umam mu reče: "O Amre, sine Abbasov, pazi šta si sve rekao odjednom pred ovim čovjekom." Tada mu Amr reče: "O Ebu-Umame, ja sam već ostario, moje su kosti oslabile, a moj se edžel približio, a uostalom nemam potrebe da lažem na Allaha, niti na Allahovog Poslanika, s.a.v.s., Da ja ovo nisam čuo od Allahovog Poslanika jedanput, dvaput, tri puta (čak je brojao do sedam puta), ja ovaj hadis ne bih nikada saopćio, ali ja sam ga čuo i više puta od toga." - (Muslim) |
