2. Tewba - pokajanje
Sva islamska ulema je saglasna je da je pokajanje od svakog učinjenog grijeha stroga dužnost. Ako se učinjeni grijeh odnosi samo na Allahov hakk, a ne povezuje se sa pravom nekog čovjeka, onda tevba ima tri uvjeta. Prvi je da odmah prestane sa činjenem tog grijeha, drugi, da se srcem kaje zbog njegovog izvršenja, i treći, da čvrsto odluči da se neće vratiti tom grijehu. Ako jedan od ova tri šarta izostane, tevba nije ispravna. A ako je, pak, grijeh učinjen nekom čovjeku, onda tevba ima četiri uvjeta: tri gore navedena i da se dug vrati onome kome se dužno. Ako je dug imovinske prirode, onda se oštećenom mora vratiti njegov dug, a ako je prestup takav da povlači veću sudsku kaznu, onda je dužan omogućiti ispunjenje kazne nad njim, ili zatražiti oprost od dotične osobe, a ako se radi o uvredi jezikom (gibetu), dužan je zatražiti halal od osobe koju je uvrijedio.
Pokajanje je stroga dužnost od svih učinjenih grijeha, te ako se pokaje samo od pojedinih grijeha, njegova tevba kod sunija (pristalica Pravog puta) važi za te grijehe, a ostli ostaju na njemu.
O obaveznosti pokajanja i klonjenja od grijeha postoje mnogi dokazi u Kuranu, Sunetu i saglasnosti cjelokupne islamske uleme (idžma).
Allah,dž.š., kaže:
"... I pokajte se Allahu svi, o vjernici, da bi ste bili spašeni!" (En-Nur, 31)
"I zatražite oprost od svoga Gospodara, zatim mu se vratite! (pokajte se)" (Hud,3)
"O vjernici, iskreno se pokajte Allahu..." (Et-Tahrim,8)
13. Ebu-Hurejre,r.a., prenosi od Allahovog Poslanika, s.a.v.s. da je rekao: “Tako mi Allaha, ja zatražim od Allaha,d.ž., i obrazim Mu se tevbim više od sedamdeset puta dnevno."
14. El-Egarr ibn Jesar el-Muzeni, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "O ljudi, obraćajte se Allahu tevbom i traženjem oprosta! Zaista, ja tevbu činim stotinu puta na dan."
15. Enes ibn Malik, omiljeni posinak Poslanikov, pripovjeda da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we selem, rekao: "Allah se više obraduje pokajanju Njegova roba, nego što bi se neko od vas obrasdovao pronalasku svoje izgubljene deve u pustinji bez vode i plodova." - (Muttefekun alejhi)
U drugom Muslimovom rivajetu, stoji: "Allah se više obraduje tewbi Svoga roba, koji se pokaje, prije nego što bi to učinio neko od vas kada bi putovao na devi kroz pustinju i ona mu pobjegne, a na njoj mu sva hrana i voda, pa je dugo tražio i, izgubivši nadu da će je pronaći, legne u hlad jednoga drveta da se odmori, i u takvom stanju očaja, odjedanput, ugledao svoju devu u neposrednoj blizini njegovoj kako mirno stoji, te odmah skočio i uhvatio je za povodac, i od silne radosti, uzviknuo: "Bože moj, Ti si moj rob, a je sam Tvoj gospodar!", pogrešno se izrazivši od silne radosti."
16. Ebu-Musa el-Eš ari, r.a., pripovijeda da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we selem, rekao: "Zaista, Allah dž. š., drži Svoju ruku ispruženom tokom cijele noći, primajući pokajanja onih koji su danju griješili, a danju pruža ruku, primajući pokajanja onih koji su noću griješili, sve dok sunce ne izađe sa zapada (kao jedan od predznaka kraja ovoga svijeta)." - (Muslim)
|
17. Ebu Hurejre, r.a., pripovijeda da je Allahov Poslanik sallallahu alejhi we selem, rekao: "Ko se pokaje prije nego što sunce izađe sa zapada, Allah će primiti njegovo pokajanje." - (Muslim)
18. Abdullah ibn Umer, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik sallallahu alejhi we selem, rekao: "Zaista, Allah prima pokajanje Svoga roba, sve dok mu duša ne stigne u njegovo grlo (do posljednjeg daha)."
(Tirmizi, hasen)
20. Ebu Seid el-Hudri, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik sallallahu alejhi we selem, rekao: "Davno prije vas, bio je jedan čovjek koji je ubio 99 osoba, pa je upitao za najučenijeg čovjeka na svijetu, te su ga uputili na jednog rahiba (isposnika). On ode do spomenutog rahiba i kaže mu da je ubio 99 osoba, pa ga onda upita, ima li za njega oprosta kod Allaha, dž.š. Na to mu rahib reče da za njega nema oprosta. Čovjek se na to podiže i ubi i rahiba i napuni stotinu ubijenih.
Zatim je ponovo upitao za najučenijeg čovjeka na svijetu, pa ga uputiše na jednog učenjaka, kome je on ispričao da je ubio 100 osoba, a zatim ga upitao ima li za njega takvog tevbe? Učenjak mu na to reče: Svakako. Ko te sprečava da učiniš tevbu? Idi u tu i tu zemlju, u njoj stanuju ljudi koji iskreno Allahu robuju, pa im se i ti pridruži u njihovom robovanju, i nipošto se ne vraćaj u svoju sredinu, jer je ona pokvarena.
Čovjek se uputi ka toj zemlji, ali ga negdje na pola puta zadesi smrt. Oko njega nastade spor između meleka milosti i meleka kazne. Meleci milosti rekoše: On je došao kao pokajnik od grijeha i srcem svojim okrenut prema Allahu!
Meleki kazne rekoše: "On nikada nije učinio ni jedno dobro djelo!" Tada melecima stiže jedan drugi melek, u ljudskom liku, koga oni uzeše za sudiju da im presudi. Melek-sudija im reče: "Izmjerite rastojanje između jednog i drugog mjesta, pa kojem od njih bude bliži, njemu i pripada." Meleki izmjeriše rastojanje i ustanoviše da je bliži zemlji kojoj je bio krenuo, te ga uzeše meleki milosti."
U Buharijinom rivajetu, stoji: "Bio je bliži zemlji dobra samo za jedan pedalj, te je zbog toga postao njen." A u sljedećem od Buharijinih rivajeta stoji: "Pa je Allah džš naredio zemlji dobra da se približi a zemlji grijeha da se udalji; zatim je naredio melecima da izmjere rastojanje i zmeđu njih. Meleki to uradiše i nađoše da je bliži zemlji dobra samo za jedan pedalj, te mu Allah džš oprosti njegove grijehe." A u jedno rivajetu se kaže da se on umirući pokušao približiti zamlji dobra, tako što se posljenjom snagom nageo prema zemlji dobra, te je to bio uzrok da je bio bliži. - (Muttefekun alejhi)
23. Ibn Abbas prenosi da je Allahov Poslanik sallallahu alejhi we selem, rekao: "Kada bi čovjek imao punu dolinu zlata, zaželio bi da ima dvije doline, a njegova usta neće ništa npuniti do prašina, a Allah prima pokanje od onoga ko se pokaje." - (Muttefekun alejhi)
24. Ebu Hurejre r.a. prenosi da je Allahov Poslanik sallallahu alejhi we selem, rekao: "Allah džš se smije dvojici ljudi koji se međusobno bore, pa jedan drugog ubiju, a obojica uđu u Džennet. Jedan od njih se borio na Allahovom putu i poginuo, pa ušao u Džennet, a njegovom ubici se Allah smiluje, pa primi islam; zatim i sam pogine kao šehid, na Allahovom putu" - (Muttefekun alejhi)
|
