Islamska zajednica u Hrvatskoj

Rođen je u Ustikolini 09.06.1945. / 28. džumadel-ula 1364. h.g. od majke Esme, rođene Imamović i oca Derviša, kao prvo od četvoro djece u obitelji. Četiri razreda osnovne škole je završio u rodnoj Ustikolini.

Od 1956. godine pa narednih osam godina se školuje u najstarijem odgojno obrazovnom učilištu u ovom dijelu Europe, Gazi Husrevbegovoj medresi u Sarajevu (osnovanoj 1537. godine). Maturirao je 1964.godine.

Od 22. 07. 1964. godine do 01. 08. 1965. godine je radio kao imam u Rudom,a zatim do 15. 01. 1969. godine kao Glavni imam u Ustikolini.

1969. g. započinje studij u Libiji, na Univerzitetu u Bengaziju, u gradu Bejda, na Fakultetu za arapski jezik i islamske znanosti, odsjek teologija, grupa misionarstvo i propaganda, gdje diplomira u šestom mjesecu 1974. godine.

Po završetku studija od 01. 07. 1974. do 07.08.1974. godine radi kao prevodilac-korespodent u "Hidrogradnji"-Beograd, na gradilištu u Libiji.

Potom se stavlja na raspolaganje organima Islamske zajednice. Starješinstvo Islamske zajednice za Bosnu i Hercegovinu, Hrvatsku i Sloveniju ga postavlja 8. maja 1975. godine na dužnost Glavnog imama u Zagrebu, za područje regije Zagreb, na imamsko-hatibsko-muallimske poslove. Vrhovno starješinstvo Islamske zajednice SFRJ ga postavlja, u devetom mjesecu 1988. godine, na mjesto Glavnog imama za Islamsku zajednicu u Hrvatskoj i Sloveniji.

Ustavom Islamske zajednice u SFRJ iz 1990. godine se formira Islamska zajednica za Hrvatsku i Sloveniju, u sastavu Islamske zajednice SFRJ. Na njezino čelo je izabran Ševko ef. Omerbašić, za prvog predsjednika Mešihata Islamske zajednice Hrvatske i Slovenije. Krajem 1994. godine se Islamska zajednica u Sloveniji osamostaljuje. Za predsjednika Mešihata Islamske zajednice u Hrvatskoj je izabran 1995. godine, te ponovo 1998. godine sa mandatom od 7 (sedam) godina. Krajem 1999. godine, imenovan je za Zagrebackog muftiju, odnosno muftiju u Islamskoj zajednici u Hrvatskoj.

Njegovim dolaskom u Zagreb, kao i postavljanjem za glavnog imama a potom i izbor za Predsjednika Mešihata Islamska zajednica i imenovanje muftijom, muslimani ovog grada i cijele regije dobivaju na čelo alima i poslenika koji okuplja one koji žele napredak islama. Mnogobrojni entuzijasti, volonteri željni predanog rada na organiziranju društvenog života Islamske zajednice u Zagrebu, dobili su čelnika, iskrenog vjerskog službenika, školovanog suvremenog imama, koji se u zajedničkim akcijama prihvaćao poslova ne klasificirajuci ih po bilo kojem kriteriju.

Nositelj je aktivnosti u više projekata Islamske zajednice. Posebno je zaslužan za izgradnju džamije u Zagrebu, kao i za razvijanje raznorodnih sadržaja u istoj. Gradeći to veliko djelo on i njegovi suradnici su gradili u isto vrijeme zagrebačku i Islamsku zajednicu u Hrvatskoj i sebe u njoj. Tako je to zapaženo i vrednovano u domaćoj i svjetskoj islamskoj javnosti pa i šire.

Iskazao se je posebno na poslovima muallimskog rada i djelovanja, odgojivši i obrazujući mnoge generacije u islamu.

Uz sve navedeno predano se bavi i naučnim radom. Autor je objavljenih radova "Islamska čitanka", "Arapska početnica", "Povijest islama", "Vrijeme pravednih halifa", "Islam I muslimani u Hrvatskoj" i drugih. Više od dvije decenije, a posljednju intenzivno, posvetio je radu na istraživanju i pisanju o islamu i muslimanima u Hrvatskoj i šire. Na tu temu je napisao vrlo zapaženo djelo "Islam i muslimani u Hrvatskoj", koja je ugledala svjetlo dana prvog ramazana 1420. h.g. (09.12.1999.g). To djelo bi moglo mnoge poučiti, posebno one koji osporavaju našu autohtonost na ovim područjima i koje pokazuje i dokazuje da su naši korijeni duboko u ovoj zemlji i na ovim prostorima.

Islamska zajednica Hrvatske (i Slovenije za kratko vrijeme), od (1991. godine, kada se osamostaljuje), mada u veoma složenim prilikama i teškom vremenu rata doživljuje veliki uzlet u organizaciji, te kadrovskom i materijalnom jačanju.

To je i vrijeme (1992) osnivanja Zagrebačke medrese "Dr. Ahmed Smajlovic." Zasluge u tim velikim dijelima pripadaju i Ševki ef. Omerbašiću. Zagrebačka medresa je jedina školsko-obrazovna ustanova muslimana ove države i regije koja muslimanima daruje neophodno potrebne kadrove od djece koja se tu rađaju, rastu i školuju.

U posljednjoj deceniji XX. stoljeća, prihvatio se je mnogih poslova koji su u ta sudbonosna vremena najčešće značila bespoštednu bitku za goli opstanak Bošnjaka, naroda iz kojeg je potekao. Svjestan značaja i odgovornosti u kritičnim trenutcima spremno se i bezrezervno žrtvujući je davao svoj veliki obol mnogim sudbonosnim događajima.

Od 1976. godine je oženjen suprugom Eminom (rodjenom Husaković)-ekonomisticom, s kojom ima dvojicu sinova Haruna i Tarika.