Ramazan je deveti mjesec u islamskom/hidžretskom kalendaru. U njemu je Allah, dž.š., naš Stvoritelj i Gospodar, muslimanima propisao post kao jednu od pet temeljnih islamskih obveza. U mjesecu ramazanu, u njegovoj posljednjoj trećini u noći koja se zove Lejletu-l-Kadr, Allah, dž.š., je preko meleka Džibrila 610. godine u Mekki počeo objavljivati Muhammedu, a.s.,  Plemeniti Kur'an kao Uputu, Svjetlo, Lijek, Pravi put i Milost svim ljudima.  

„U mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kur’ana, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz Pravog puta i razlikovanje dobra od zla…“ (el-Bekare, 185).

 Sama činjenica da je ramazan jedini mjesec koji je imenom spomenut u Kur'anu govori o njegovoj važnosti u životima muslimana.

Značenje i sadržaj  posta u islamu?

Post je ibadet kojeg je Allah, dž.š.,  stavljao u dužnost svim poslanicima i svim generacijama ljudi i prije objave Kur'ana.  Njegova se forma razlikovala kroz povijest ali je svoju potpunost i  savršenstvo doživio tek u islamu. 

„O vjernici propisuje vam se post kao što je bio propisan onima prije vas da biste Allaha bili svjesni.“  (El Bekare 183.)

Postiti u islamu znači suzdržavati se od jela, pića, pušenja, seksualnih/tjelesnih uživanja od zore do zalaska sunca. To je vanjska, vidljiva strana posta. Ona je važna  i bez nje nema posta u formalnom smislu. Međutim,  puno je važnija ona unutarnja i suštinska vrijednost posta koja vjernike odgaja i jača u njihovoj namjeri i želji da svoje postupke usklade sa Allahovom, dž.š.,  voljom i poslaničkom praksom Muhammeda, a.s. 

Postači se ne suzdržavaju samo od hrane i pića i svega onoga što kvari post,  nego posteći vjernici čuvaju i svoj sluh, vid, jezik i srce od bilo kakvih nedoličnih i nemoralnih pogleda, misli,  riječi i djela. Post u isto vrijeme jača i tijelo i karakter, čisti srce od grijeha te preodgaja i oplemenjuje postačevu dušu. Kako bi post imao smisla, svakog postača trebali bi odlikovati potpuna smirenost, strpljivost i blagost. Njegovo ponašanje odgovara uzvišenosti ibadeta za kojeg je Allah, dž.š., rekao da je Njegov i da će postače  od Sebe posebno nagraditi.

 

Tko je dužan postiti?

Po općeprihvaćenim islamskim propisima, dužni su postiti svi punoljetni, odnosno spolno zreli, fizički i mentalno zdravi muslimani i muslimanske.

Tko nije  dužan postiti ?

Postiti nisu dužni  teži bolesnici, stari i iznemogli, trudnice i dojilje, ako im post šteti, i putnici. Žene za vrijeme trajanja  mjesečnice (hajz) te žene nakon porođaja (nifas) ne smiju postiti, ali će propuštene dane napostiti čim budu u mogućnosti.  Putnicima je bolje da poste, a mogu i da ne poste, ali će svaki propušteni dan napostiti odmah nakon ramazanskog Bajrama.  Rad općenito nije opravdanje za izbjegavanje posta. Izuzetak može biti rad koji traži punu tjelesnu spremnost, težak fizički napor i usredotočenost radnika postača. U ekstremnim uvjetima rada, u kojima je radnik odgovoran za živote drugih ljudi, vjernici ne moraju postiti ako se boje da će im post štetiti, ali će propuštene dane napostiti čim im se pruži prilika. Ako se vjernici probude džunubi, odnosno nečisti, oni će  zapostiti, ali će se odmah nakon buđenja okupati. Pojava menstruacije kod žene makar i nekoliko trenutaka prije akšam namaza pokvarit će post. Taj dan žena mora napostiti kao i sve one dane koliko traje mjesečnica. Mršenje u zaboravu ne kvari post. Nenamjerno ali svjesno mršenje kvari post. Za primjer kada je postač uvjeren  da je nastupilo vrijeme iftara pa se omrsi, ali nakon iftara ustanovi da se omrsio nekoliko minuta ranije nego je propisano vaktijom. Taj će dan postač nadoknaditi poslije Bajrama.

Osobe koje su trajno oslobođene od posta za svaki će propušteni dan platiti fidju. To je vrijednost jednodnevne hrane namijenjene siromasima i potrebitima.  Fidja nije isto što i sadekatu-l-vitr niti se može brojati kao dio zekata. Fidja, sadekatu-l-vitr i zekat su tri posebna vida obaveznog davanja u islamu. Siromasi koji  ne mogu postiti, a nemaju mogućnost platiti fidju, oslobođeni su i od te obveze. Ukoliko bi osoba umrla nakon što je bila u mogućnosti napostiti propuštene dane, a nije to učinila prije smrti, iz njene ostavštine će nasljednici izdvojiti sredstva na ime fidje ili će to učiniti iz svoje imovine.  Keffaret ili iskup za one koji su namjerno mrsili je da nakon posta naposte 60 dana plus propuštene dane i to uzastopno. Tko nema snage i mogućnosti za to onda će nahraniti 60 siromaha. Svi koji su opravdano oslobođeni posta neće javno mrsiti nego će poštovati svetost mjeseca ramazana i ostale postače.

 

Ciljevi posta

Glavni cilja posta je postizanje Bogobojaznosti odnosno jačanja svijesti o svome Stvoritelju Allahu, dž.š., i približavanje Njemu. Svrha posta je liječenje i čišćenje duše od svih natruha i prizemnih duhovnih bolesti, te jačanje i razvijanje jake volje i odlučnosti. Post trenira postača da bude strpljiv u neimaštini, bolesti i drugim životnim iskušenjima. Post dodatno jača svijest i empatiju kod vjernika o onima koji su u potrebi, koji su gladni, žedni i bez osnovnih potreba za život. Zato su postači zahvalni Allahu, dž.š., na svim blagodatima kojima ih Allah, dž.š., svakodnevno opskrbljuje. Muslimani koji poste, odnosno koji se dobrovoljno odriču potreba koje traže čovjekova priroda, lakše se suzdržavaju i od svih vrsta harama i nedoličnih radnji.

Postača kontrolira jedino Allah, dž.š.

Post je tajna između postača i njegova Stvoritelja  i nemoguće je da za nju zna itko osim njih. Drugim riječima,  postač je u stanju kada se osami  prekinuti post, jesti, piti i raditi sve ono što mu je Allah, dž.š.,  zabranio postom, a zatim pred ljudima glumiti da posti. Postač to, naravno, ne radi jer je svjestan da ništa ne može sakriti od Gospodara svih procesa. Zato je Allah, dž. š.,  pripisao post Sebi i izdvojio ga između ostalih ibadeta i obećao veliku nagradu postačima za njihovu iskrenost i pokornost.  

Muhammed, a.s. , u ramazanu

„Vjerovjesnik, a.s., bijaše najdarežljiviji čovjek na svijetu, a bio je opet najdarežljiviji u ramazanu, kada bi ga sretao Džibril, a sretao ga je svake noći ramazana. Pred njim bi Vjerovjesnik, a.s.,  učio Kur'an i kad god bi ga susreo Džibril on bi bivao darežljiviji od poslanog kišnog vjetra.“  (Buhari)

U ramazanu se naš poslanik  intenzivno  posvećivao ibadetima i puno činio različita dobročinstva ljudima. Muhammed, a.s.,  je u ramazanu dosta vremena provodio klanjajući dobrovoljne namaze,  upućujući dove, čineći zikr  i učeći Kur'an te je na to podsticao i ostale muslimane. Obavljao je sve namaze u džematu, a posebno teraviju namaz. Teravija namaz je poseban namaz koji se obavlja samo u ramazanu. To je dobrovoljni namaz koji se obavlja nakon jacije namaza, a prije vitr namaza. Obično se klanja 20 rekata, a može i manje. Najmanje je 8 rekata. Može se obaviti kod kuće a najbolje je u džematu  u džamiji zajedno sa ostalim vjernicima. Zadnju trećinu ramazana Muhammed, a.s, bi se potpuno povukao u osamu boraveći u itikafu. U zadnjoj trećini ramazan Muhammed, a.s., bi  dodatno intenzivirao svoje ibadete. I mi, slijedeći  poslaničku praksu, prakticiramo itikaf u našim džamijama. Itikaf se može prakticirati i u svojim kućama.

 

Ramazan – mjesec velikih događaja iz povijesti islama

Prva asocijacija na ramazan je post. No, ramazan je mjesec u kojem se u povijesti islama dogodili veliki i za muslimane sudbonosni događaji. Ramazan je mjesec u kojem je Allah, dž.š., preko svoga meleka Džibrila počeo objavljivati Kur'an, Svoju posljednju Objavu, Svome posljednjem poslaniku Muhammedu, a.s.  To se dogodilo u zadnjoj trećini mjeseca ramazana 610. godine dok je Muhammed, a.s., provodio dane u osami u pećini Hira nadomak Mekke. Bilo je to u noći poznatijoj kao Lejletu-l- Kadr. Zato se ramazan naziva i mjesecom Kur'ana.

Drugi važan povijesni događaj je Bitka na Bedru koja se odigrala 17. ramazana 2. godine po hidžri ili 624. godine između muslimana predvođenih Muhammedom, a.s., i mušrika Mekke. Muslimani su u toj bitci, iako tri puta malobrojniji i slabije naoružani, pobijedili i obranili Medinu od mekkanskih mušrika. Bitka na Bedru je spomenuta u nekoliko kur'anskih ajeta.

 I treći važan događaj iz rane povijesti islama koji se dogodio u ramazanu je Oslobođenje Mekke. Muslimani, predvođeni Muhammedom, a.s., 20. ramazana 630. godine, odnosno 8. godine po hidžri, oslobodili su Mekku bez korištenja oružja što je bio rijedak slučaj u povijesti ratovanja te je očistili od svih kipova koje su predislamki Arapi smatrali svojim božanstvima. Taj se događaj u povijesti islama naziva Jevmu-l-Feth ili Dan pobjede. O tom događaju govori i istoimena kur'anska sura.

Mirza ef. Mešić

Photo: Preporod