19. Maryam - Merjema
Mekka – 98 ajeta
Ajeti 1 - 11
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog
1. Kaf-ha-ja-ajin-sad.
2. Kazivanje o milosti Gospodara tvoga prema robu Njegovu Zekerijjau,
3. kad je on Gospodara svoga tiho zovnuo,
4. i rekao: ""Gospodaru moj, kosti su mi oronule i glava osijedjela, a nikada nisam, kad sam Ti, Gospodaru moj, molbu uputio, nesretan ostao.
5. Bojim se rođaka svojih po krvi poslije mene, a žena mi je nerotkinja, zato mi pokloni od Sebe sina
6. da naslijedi mene i porodice Jakubovu, i učini, Gospodaru moj, da budeš s njim zadovoljan."
7. "O Zekerijja, javljamo ti radosnu vijest da će ti se dječak roditi, ime će mu Jahja biti, nikome prije njega to ime nismo htjeli dati."
8. "Gospodaru moj," – reče on – "kako ću imati sina kad mi je žena nerotkinja, a već sam duboku starost doživio?"
9. "Eto tako!" – reče. "Gospodar tvoj je rekao: ’To je Meni lahko, i tebe sam ranije stvorio, a nisi ništa bio."
10. "Gospodaru moj," – reče – "daj mi neki znak!" – "Znak će ti biti što tri noći nećeš s ljudima razgovarati, a zdrav ćeš biti."
11. i on iziđe iz hrama u narod svoj i znakom im dade na znanje: "Hvalite ga ujutro i naveče!’
|
19. Maryam - Merjema
Ajeti 12 - 25
12. "O Jahja, prihvati Knjigu odlučno!" – a dadosmo mu mudrost još dok je dječak bio
13. i nježnost i čednost, i čestit je bio
14. i roditeljima svojima bio je dobar, i nije bio drzak i nepristojan.
15. I neka je mir njemu na dan kada se rodio i na dan kada je umro i na dan kad bude iz mrtvih ustao!
16. I spomeni u Knjizi Merjemu: kada se od ukućana svojih na istočnu stranu povukla
17. i jedan zastor da se od njih zakloni uzela, Mi smo k njoj meleka Džibrila poslali i on joj se prikazao u liku savršeno stvorena muškarca.
18. "Utječem se Milostivom od tebe, ako se Njega bojiš!" – uzviknu ona.
19. "A ja sam upravo izaslanik Gospodara tvoga" – reče on – "da ti poklonim dječaka čista!’
20. "Kako će imati dječaka" – reče ona – "kad me nijedan muškarac dodirnuo nije, a ja nisam nevaljalica!’
21. "To je tako!" – reče on. "Gospodar tvoj je rekao; ’To je Meni lahko’, i zato da ga učinimo znamenjem ljudima i znakom milosti Naše. Tako je unaprijed određeno!"
22. I ona zanese i bremenita se skloni daleko negdje.
23. i porođajni bolovi prisiliše je da dođe da stabla jedne palme. "Kamo sreće a sam ranije umrla i da sam potpuno u zaborav pala!" – uzviknu ona.
24. I melek je, koji je bio niže nje, zovnu; "Ne žalosti se, Gospodar tvoj je dao da niže tebe potok poteče.
25. Zatresi palmino stablo, posuće po tebi datule svježe,
|