38. Sad - Sad
Ajeti 17 - 26
17. Ti otrpi ono što oni govore i sjeti se roba Našeg Davuda, čvrstog u vjeri, koji se uvijek Allahu obraćao.
18. Mi smo brda podčinili da zajedno s njim hvale Allaha prije nego što Sunce zađe i poslije pošto grane,
19. a i ptice okupljene – svi su oni zbog njegova hvaljena hvalu ponavljali.
20. I učvrstili smo carstvo njegovo i dali mu vjerovjesništvo i sposobnost da rasuđuje.
21. A da li je do tebe doprla vijest o parničarima kada su preko zida hrama prešli,
22. kad su Davudu upali, pa se on njih uplašio. "Ne boj se" – rekli su – "mi smo dvojica parničara, jedan drugom smo nažao učinili, pa nam po pravdi presudi; ne budi pristrasan, i na pravi put nas uputi.
23. Ovaj prijatelj moj ima devedeset i devet ovaca, a ja samo jednu, i on mi reče: ’Daj ti nju meni!’ – i u prepirci me pobijedi."
24. "Učinio ti je, doista, krivo! – reče Davud – "time što je tražio da tvoju ovcu doda ovcama svojim; mnogi ortaci čine nepravdu jedni drugima, ne čine jedino oni koji vjeruju i rade dobra djela; a takvih je malo." I Davud se uvjeri da smo Mi baš njega na kušnju stavili, pa oprost od Gospodara svoga zamoli, pade licem na tle i pokaja se.
25. I Mi smo mu to oprostili, i on je, doista, blizak nama i divno prebivalište ga čeka.
26. O Davude, Mi smo te namjesnikom na zemlji učinili, zato sudi ljudima po pravdi i ne povodi se za strašću da te ne odvede s Allahova puta; one koji skreću s Allahova puta čeka teška patnja na onom svijetu zato što su zaboravljali na Dan u kome će se račun polagati.
|
38. Sad - Sad
Ajeti 27 - 42
27. Mi nismo uzalud stvorili nebo i Zemlju i ono što je između njih; tako misle nevjernici, pa teško nevjernicima kad budu u vatri!
28. Zar ćemo postupiti s onima koji vjeruju i čine dobro kao s onima koji prave nered na zemlji, ili, zar ćemo postupiti s onima koji se grijeha klone isto kao i s grešnicima?
29. Knjiga koju ti objavljujemo blagoslovljena je, da bi oni o riječima njezinim razmislili i da bi oni koji su razumom obdareni pouku primili.
30. Mi smo Davudu poklonili Sulejmana, divan je on rob bio, i mnogo se kajao!
31. Kad su jedne večeri preda nj bili izvedeni punokrvni konji koji su na tri noge stajali, a četvrtom jedva zemlju doticali,
32. on reče: "Umjesto da mislim na Gospodara svoga, ja pokazujem ljubav prema blagu!" – i oni se izgubiše iz vida.
33. "Vratite mi ih!" – i on ih poče gladiti po nogama i vratovima.
34. Mi smo Sulejmana u iskušenje doveli i njegovo bolesno tijelo na prijestolju zadržali, ali je poslije ozdravio.
35. "Gospodaru moj", - rekao je – "oprosti mi i daruj mi vlast kakvu niko, osim mene, neće imati! Ti uistinu, bogato daruješ!"
36. I Mi smo dali da mu služe: vjetar – koji je prema zapovijedi njegovoj blago puhao onamo kuda je on htio –
37. i šejtani, sve graditelji i gnjurci,
38. i drugi u bukagije okovani.
39. "Ovo je Naš dar, pa ti oslobodi ili zadrži, nećeš zbog toga odgovarati!"
40. On je, doista, blizak Nama i čeka ga krasno prebivalište.
41. I sjeti se roba Našeg Ejjuba kada je Gospodaru svome zavapio: "Šejtan me na zlo navraća i misli lažne mi uliva!"
42. "Udri nogom o zemlju, - eto hladne vode za kupanje i piće!" –
|