|
|
Muftija Ševko ef. Omerbašić
Poštovana obitelj i rodbino rahmetli profesora! Cijenjeni nazočni!
Uvažena braćo i sestre!
Upozoravajući čovjeka na njegov prolazni ovo-svjetski život, Časni Kur'an kaže:
"Bog nikomu neće odgoditi trenutak smrti jer On dobro znade što radite".
Okupljeni danas u impozantnom broju ispraćamo na drugi svijet-Ahiret vjernika i čovjeka koji se cijeli život pripremao za susret sa svojim Gospodarom, čvrsto vjerujući da je taj trenutak neizbježan.
Rahmetli prof. dr. Osman Muftić nije bio samo priznati član Islamske zajednice u Hrvatskoj nego jedan od njenih autoriteta na čijim iskustvima je i nicala. Bio je među vjernicima istinski poštovan kako stoga što je u životu stekao, tako i što je drugima nesebično pomagao.
U Zajednicu je stupio od rane mladosti i tijekom cijelog boravka u njoj nema nikoga s kim je došao u konflikt i nikomu se nije zamjerio. Imao je izvanrednu sposobnost komuniciranja s ljudima, mogao je svakoga razumjeti i shvatiti, a svojom blagošću ostavljao je na sugovornike blagotvoran utisak.
Imao sam sreću i čast biti u njegovoj blizini od samog početka moga službovanja u Zagrebu i Hrvatskoj. Kad smo se počeli pripreme za gradnju Zagrebačke džamije, rahmetli profesor je bio dopredsjednik odbora za pripremu i gradnju dajući golemi doprinos ostvarenju najvećega sna zagrebačkih muslimana.
Bio je član brojnih odbora i komisija u islamskoj zajednici.
Kad su se rješavala krupna pitanja on je bio među prvima. Svoje znanje i iskustvo kako vjerničko tako i stručno, stavljao je na raspolaganje Zajednici i onima kojima je ono trebalo. Kao vrsni matematičar rahmetli Osman je izradio stalnu godišnju Vaktiju (kalendar) namaza i blagdana, koji još uvijek koristimo. Prije dvije godine zamolili smo ga da nam izradi novi kalendar namaza, ali na veliku žalost bolest i smrt u tome su ga spriječili. Rahmetli profesor je iza sebe ostavio brojna djela, od umjetnosti do knjiga i vjeronaučnih udžbenika.
U povodu svečanog otvorenja Zagrebačke džamije napisao je prvu i jedinu knjigu o zagrebačkim džamijama i mesdžidima, a svoju sposobnost dočaravanja vjere ostvario je u vjeronaučnom udžbeniku za peti razred osnovnih škola. Rahmetli doktor je bio dugogodišnji član školskog odbora Zagrebačke medrese, a zatim i Islamske gimnazije gdje nam je pružao dragocjene savjete kako ove dvije srednje škole učiniti što boljima.
Posljednjih dvanaest godina života rahmetli profesor je bio član najvišeg tijela Islamske zajednice u Hrvatskoj, Mešihata, dajući veliki doprinos rastu i razvoju Islamske zajednice.
Zagrebačkim muslimanima ostat će u trajnom sjećanju po iskrenoj predanosti vjeri. Nije bilo ni malo ugodno deklarirati se vjernikom za vrijeme prošlog režima, a posebice kad se radilo o ljudima iz obrazovanja. Desetine sveučilišnih nastavnika-muslimana radije su zaobilazili i vjeru i Zajednicu u nastojanjima da sačuvaju svoje društvene pozicije. On se, međutim, nije obazirao na to prepreke.
Ponosni smo i na činjenicu što je bio ministar znanosti i tehnologije u prvoj hrvatskoj vladi i to isključivo zahvaljujući svojoj stručnosti i sposobnosti.
Bio je i Veleposlanik Republike Hrvatske u I. R. Iran gdje je također unatoč teških prilika u kojima je obnašao dužnost, bio vrlo poštovan, u što sam se mnogo puta uvjerio.
Rahmetli profesor je svojim odnosom prema roditeljima, a posebno prema rahmetli majci bio istinski primjer islamskoga odnosa prema roditeljima, koji danas postaje sve većim problemom. To je još jedan dokaz njegove istinske predanosti vjeri i njenim odredbama.
Rahmetli profesor nije unosio u Islamsku zajednicu svoje političke stavove. Bio je vrlo moderan musliman ali koji ni jednu islamsku obvezu nije zapuštao na račun svog modernog pogleda na svijet. Bio je krajnje tolerantan i iznad svega cijenio je osobnost drugoga. Nikada nije pokušao pritiskom nametnuti svoje mišljenje i stavove, pa čak ni kao otac. To najbolje znade njegova kćer Enisa.
Božji Poslanik Muhammed alejhis-selam na dženazi njegovog prijatelja i suradnika je rekao prisutnima: Kad čovjek umre sva djela prestaju koristiti umrlome osim u tri slučaja:
"Ako je umrli bio bogat i svoju imovinu namijenio u službi općeg dobra, i sve dok to imovina koristi drugima, Svevišnji umrloga nagrađuje.
Ako je umrli bio pisac knjige ili znanstvenik i sve dok se njegovom znanošću drugi koriste, njemu je nagrada Svevišnjega.
Ako je kao roditelj odgojio djecu i dok ona mole za njega on uživa u nagradi Svemogućega."
Danas među onima koji su došli na njegov ispraćaj ima njegovih studenata, magistara i doktora znanosti, kojima je bio mentor i sve dok oni žive uvjeren sam sjećat će ga se po dobru, a to je najveća nagrada.
Molimo Svevišnjega da rahmetli profesoru podari dženetsku nagradu za sve što je činio za vjeru, Zajednicu, društvo i domovinu.
Danas je nemoguće jedan izuzetno plodan život sažeti u nekoliko kartica. O rahmetli profesoru Osmanu biti će još dugo govora. Islamska zajednica u Hrvatskoj osmislit će trajnije sjećanje na njega, jer nas je obvezao svim svojim bićem.
Kćeri Enisi, zetu Tomislavu i unucima i ostaloj rodbini naša iskrena sućut.
Svevišnji nas je obvezao da se na ispraćaju s umrlima izmirimo i oprostimo. Rahmetli profesor je dugi niz godina bi među nama. Možda se nekomu zamjerio pa je sada red da jedeni drugima praštamo. S toga Vas pravo pitam:
HOĆEMO LI RAHMETLI OSMANU HALALITI?
Akademik Stjepan Jecić
Poštovana obitelji profesora Osmana Muftića, poštovane gospođe i gospodo.
Uvijek je tužno kada nas zbog neumitne smrti napusti suradnik s kojim ste stvarali, razvijali i oblikovali jednu djelatnost nekoliko desetljeća, a nama je, u Zavodu za tehničku mehaniku Fakulteta strojarstva i brodogradnje, bio profesor Muftić dragi kolega više od 45 godina. No tuga je tim veća, kada vas zapadne dužnost reći nekoliko riječi o čovjeku, koji vam je bio više od kolege i prijatelja, reći o osobi s kojom ste sudbonosno bili vezani od ranih momačkih dana. Od zajedničkog statiranja u kazalištu i na filmu, zajedničkog studija na Tehničkom fakultetu, rada u birou Instalacije, izbora za asistente na istoj sjednici nastavničkog vijeća, što se ponavljalo i pri izboru u sva viša zvanja, pa sve do odlaska u mirovinu, kada se našlo više vremena za razgovore, pomalo i filozofske, u kojima otkrivate nove plemenite crte sugovornika, koje ranije još niste zamijetili. A Osman Muftić i jeste bio plemenit čovjek.
Bio je cijenjeni sveučilišni profesor. Veliku pažnju posvećivao je nastavi, a tisuće njegovih studenata uvijek su ga isticale kao jednog od najboljih i najdražih nastavnika. Kao poznati kozer i vrstan crtač znao je svoja predavanja učiniti zanimljivim i u onim dijelovima koje i mi nastavnici smatramo suhoparnim. Iza sebe je ostavio pedesetak magistara znanosti, od kojih je preko polovice doveo i do doktorata, uveo ih u znanstveni rad i usmjerio prema sveučilišnoj karijeri. Njegovih skoro 200 znanstvenih radova, veći broj knjiga, monografija i udžbenika, 28 samostalnih projekata, samo je dio opusa koji je profesor Osman Muftić ostavio iza sebe. Opusa, koji je stvorio svojim umijećem, svojom upornošću i zavidnom marljivošću.
Profesor Osman Muftić zarana je prepoznao potrebu razvoja interdisciplinarnih znanstvenih područja. Bio je jedan od osnivača interdisciplinarnog studija dizajna, na kojem je bio i višegodišnji predavač. Djelovanjem na tom studiju pokazao je kako je za dobar industrijski dizajn nužno dobro poznavati osnove tehničkih disciplina. No prije svega treba istaći njegov pionirski teorijski i praktični rad na području mehanike živih sustava. Novim pristupom izučavanju takvih sustava dao je, primjenjujući inženjerske metode, posebno mehanike, originalni i značajan doprinos ortopediji, anatomiji, fiziologiji i ergonomiji. Pritom je razvio usku suradnju s liječnicima, proširujući vlastito znanje temeljima medicine, što ga je i uvrstilo među redovite članove Akademije medicinskih znanosti Hrvatske. Teško je opisati svu širinu i raznolikost djelovanja profesora Muftića, kao nastavnika, znanstvenika i istraživača. Listu bi trebalo proširiti i djelovanjem kao ministra znanosti Republike Hrvatske, veleposlanika u Iranu te radom u nizu savjetodavnih i izvršnih tijela. |
|
U smirenijim trenucima svoga života priuštio si je umjetničko izražavanje muziciranjem i slikanjem, po čemu je i u javnosti bio zapažen.
U smirenijim trenucima, koliko to nekome život dopušta, donoseći pritom radosti, a i tugu i bol. A to je znao podnositi više neko itko drugi, stoički i sabrano, u čemu nam je bio uzor i nerijetko u takvim trenucima i najbliža pomoć. Razgovarali smo često o tome kako podnijeti nedaće života, kako ih nadjačati, posebno strah od nepoznatog što dolazi IZA. O tome je imao izuzetan smirujući stav. Govorio je: Kada me Allah pozove ja ću mu se odazvati i otići.
I otišao je za nas na put bez povratka. Otišao je iz našeg fizičkog života, ali ne i iz našeg sjećanja na uzornog kolegu, pravog prijatelja i velikog čovjeka. Hvala dragom Osmanu, što nam je podario trenutke zajedničkog života.
Prof. dr. Izvor Grubišić
dekan Fakulteta strojarstva i brodogradnje
U ime nastavnika i studenata Fakulteta strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu, tužnog srca, opraštamo se od dragog kolege, znanstvenika, suradnika i prijatelja, profesora emeritusa Osmana Muftića, koji nas je iznenada napustio.
Osman Muftić rođen je 8. ožujka 1934. u Sarajevu. Školovao se u Zagrebu, gdje je maturirao 1952., a zatim je na studiju strojarstva Fakulteta strojarstva i brodogradnje diplomirao 1959., magistrirao 1969. i doktorirao 1972. godine.
Nakon trogodišnjeg stručnog rada u poduzeću INSTALACIJE, profesor Muftić je počeo raditi na Fakultetu strojarstva i brodogradnje u Zagrebu već 1963. godine. Brzo je napredovao od asistenta, docenta, 1969., izvanrednog 1976., i redovitoga profesora 1982. godine.
U svojoj zaista plodnoj karijeri nastavnika posebno se istaknuo kao izvrstan predavač i pedagog. Studenti su uvijek rado dolazili na njegova predavanja a događalo se često da predavanje završi aplauzom. Predavao je većinu predmeta iz područja mehanike na dodiplomskoj i na poslijediplomskoj nastavi na našem i drugim fakultetima. Još kao asistent je bio osnivač i prvi voditelj Laboratorija za dinamiku strojeva i mehanizama.
Kao i u nastavničkom radu, tako i na znanstvenom i stručnom polju njegov rad je izuzetan i po mnogočemu pionirski. Od početka djelovanja povezao se s liječnicima zagrebačkog Sveučilišta i započeo primjenjivati mehaniku na živim sustavima. Rezultat j e ove suradnje bio niz, kako teorijskih tako i praktičnih rezultata u ortopediji, anatomiji, fiziologiji i ergonomiji. Pored toga bavio se i drugim problemima mehanike i njezine primjene: robotikom, dizajnom i raznim aspektima biomehanike. Timski rad na području biomehanike dao je projekt naše prve domaće totalne endoproteze zgloba kuka, koja se proizvoditi u Švicarskoj u tvornici Sulzer.
U 41 godina rada na Fakultetu strojarstva i brodogradnje prof. Muftić je objavio samostalno ili u koautorstvu ukupno 172 znanstvena rada, te velik broj stručnih radova, od kojih treba istaći 28 projekata iz područja projektiranja sustava mehanizacija za kazališta, što ponovno pokazuje njegovu svestranost. Profesor Muftić je autor šest knjiga, za druge četiri knjige napisao je pojedina poglavlja, a bio je plodan i u pisanju čak deset udžbenika. Bio je mentor 46 magistarskih i 24 doktorska rada.
Izražen smisao prof. Muftića za interdisciplinarnost u znanosti i struci očituje se i u njegovom zauzimanju i uspješnom utemeljenju Studija dizajna na našem Sveučilištu. Umirovljen je 1. listopada 2004. godine a u počasno zvanje professor emeritus izabran je 2005. godine. Za svoj rad dobio je visoka priznanja: Nagradu za znanost "Nikola Tesla" 1989. godine, "Krambergerovu medalju" za antropologiju. 1991., a 2000. godine dobio je državnu nagradu za životno djelo. Intenzivno je sudjelovao u svim aspektima djelatnosti svog fakulteta. Bio je prodekan za nastavu 1967., a 1990. izabran je za dekana fakulteta. S položaja dekana odlazi na dužnost ministra znanosti i tehnologije. U teškom razdoblju 1990.-1992. je kao prvi ministar znanosti i tehnologije u samostalno] Hrvatskoj postavio temelje od kojih neki i danas stoje. Nakon kratkog povratka na fakultet postavljen je na dužnost prvog veleposlanika u Iranu od 1993. do 1996. nakon čega se ponovno vraća i prihvaća svojih profesorskih obveza na Fakultetu strojarstva i brodogradnje
Mnogi su ga cijenili i voljeli kako zbog njegovih stručnih tako i zbog njegovih ljudskih osobina. Bio je vedar i duhovit, uvijek spreman ispričati dobar vic i razveseliti kolege.
Iza našeg Osmana ostaje velika praznina među studentima, kolegama i prijateljima. Svatko od nas će u sjećanju zadržati njegov lik, te će tako on još dugo ostati s nama kao dragi prijatelj i dobar čovjek. Neka je slava i hvala profesoru Osmanu Muftiću! Počivao u miru!
Vera Vitulić
Poštovani prijatelji, dragi naš Muftija!
Jedva je prošla godina dana kako smo se opraštali od naše Zlatice, a ja stojim tu nad Tvojim odrom gdje ležiš miran i hladan oslobođen ovozemaljskih boli!
O Tebi je danas izgovoreno i napisano mnogo riječi kao istaknutom znanstvenom radniku, nastavniku, o Tvojem velikom angažmanu u društvenom i vjerskom životu.
Ja ću samo s par rečenica pokušati oprostiti se od Tebe kao velikog neponovljivog Prijatelja.
Bili smo prijatelji zadnjih četiri desetljeća, u kojima je bio sadržan praktički naš efektivni životni vijek. Bili smo grupa ljudi koja se razumjela, nadopunjavala, bill smo raznih svjetonazora i vjerskih uvjerenja, što nas nije razdvajalo već je samo obogaćivalo naše druženje.
Bio si jedinstven i neponovljiv prijatelj koji je uvijek bio tu u svakoj životnoj situaciji.
U jednom ranom uratku Expontu Andrić je između ostalog napisao:
"......kada se Mali rodio Usud je bacio kocke i rekao: bit ćeš od velikih I jakih,
a kada prvi put čuješ riječ SREĆA poželjeti ćeš podariti je cijelom svijetu!
Samo jednog jedinog ćeš zaboraviti, SEBE SAMOG!!
Uvijek sam govorila da je tebe imao kao predložak kada je to pisao, jer to si bio Ti!!
Bio si nesebičan u davanju, Tvoja obitelj je za tebe bila svetinja i davao si se bez ostatka.
Družili smo se i privatno naše su obitelji dijelile ljepotu I radost mnogih proslava Bajrama, Božića i niza drugih svetkovina.
Djeca su nam rasla zajedno I družila se, Tvoja Enisa bila je centar Tvog svijeta, a kada su se rodili Lana i Martin, doživio si novi oblik ljubavi, u šali smo govorili da je to tekuća ljubav koja nema ograničenja koja neumitno ulazi u sve pore naših života. Osim privatno surađivali smo i stručno, ne želim duljiti ali moram naglasiti da si Ti bio praktički otac Biomehanike u nas. Svojim neizmjernim znanjem ušao si među medicinare i proširio nam horizonte, posebice nas koji smo se bavili lokomotornim sustavom. Tvojim dolaskom među nas, osim dijagnosticiranja, opserviranja i komentiranja počeli smo kvantificirati i time obogatili kvalitetu svog rada. Za to ti u svoje ime i ime svih onih kojima si bio nastavnik i mentor neizmjerno hvala. Zadnji put obišla sam to ovog ponedjeljka, kada smo dugo i opširno govorili o planovima da još nešto zajednički uradimo. Bio si svjež, pun ideja i planova. Zato je neizmjerno teško pala vijest da si se nenadano naglo poput plamena svijeće ugasio s rukom u ruci sa svojom Enisom.
I kako sada reći zbogom dragi prijatelju, ne to je nemoguće, jer mi ukapamo samo Tvoje tijelo a Tvoj duh, Tvoja duša to je među nama i znam da brižnim okom pratiš svoje najmilije i sve one koje si istinski volio. Zato samo doviđenja dragi prijatelju do novog susreta u nekim drugim svjetovima, a do tada živjeti ćeš u srcima svih onih koje si volio i koji smo voljeli Tebe.
HVALA ti za sreću i radost i bogatstvo koje si unosio u naše živote svojim prisustvom. Hvala dragi Muftija!! |
