Sabit Misimović
Rođen je u Donjem Palčištu, općina Tetovo, Makdonija, 01. 02. 1902. / 22. ševvala 1319. .h. g. od majke Ćezime i Oca Izahira. Na ahiret je preselio u Zagrebu 01. 05. 1978 / 03. džumadel-uhra 1399. h.g. i pokopan je na Mirogoju. U ranoj mladosti iz rodnog kraja zbog teškijh uvjeta života 1931. odlazi u Beograd, a godinu dana kasnije u Zagreb. Nije bio u prilici da bira posao kojim će zaraditi sebi i najbližoj obitelji toliko da mogu preživjeti. U Zagrebu se zaposlio u slastičarnici u Vlaškoj 109 kod zemljaka Fevzije, kojeg je molio da mu radi besplatno kako bi naučio slastičarski zanat, nakon čega otvara svoju slastiočarnicu u ulici Račkog na br. 9, gdje je radio sa svoja tri brata. Godine 1948. komunističke vlasti su mu oduzele sve, ostao je dostojastven u podnošenju teškoća života. Pripadao je skupini muslimana koji su u ta najteža vremena za islam i muslimane u rigidnom komunističkom sustavu u Titovoj Jugoslaviji prihvatili se odgovornosti vođenja Islamske zajednice. Sabit je 1946. stao na čelo kao predsjednik muslimana u Zagrebu i Hrvatskoj i ostao sve do 1968., pune 22 godine. Kada je 1947. oduzeta džamija i sva imovina iz nje (potom su srtušena tri minareta), a napravila ih je Nezavisna Država Hrvatska, predsjednik Islaske zajednice Sabit Misimović je otputovao u Beograd i pred Bijelim dvorom, kako se zvalo stanište Maršala Josipa Broza Tita, vladara Jugoslavije, proveo nekoliko dana i noći, da bi ga ovaj primio. Tim činom i mnogim sličnim kasnije je pokazao veliku ljubav i hrabrost u zaštiti svoje vjere i zajednice kojoj je na čelu. U to vrijeme je vlast za beznačajnije radnje slala na dugogodišnju robiju, a nerijetko se ostajalo i bez glave. Bio je on toga svjestan. Svojom istrajnošću i velikom hrabrošću izborio se je i susreo s Titom, kojega je podsjetio da su muslimani voljom vlasti na čijem je on čelu u Zagrebu ostali na ulici, a obećano im je da će dobiti adekvatne prostore. Nakon toga je ponovo Islamska zajednica prešla u prostore u Tomašićevoj 12, ali joj imovina, posebna veoma vrijedni ćilimi iz Džamije, nikada nije vraćena. Godine 1929. je sklopi brak sa suprugom Imidži, rođenom Muharemi, a 1932. rodio im se sin Rizo.
