H. SALIM ŠABIĆ

Muftija ševko ef. Omerbašiæ
predsjednik Mešihata

In memoriam

Rahmetli h. Salimu Šabiæu
povodom pete obljetnice

Osjeæam posebno zadovoljstvo èinjenicom da sjeæanje na rahmetli Salima nije izblijedjelo. Naprotiv, ono je veæe nego prethodnih godina. Ja sam o rahmetli Salimu dosta govorio i pisao. Mnogo puta sam ponovio tvrdnju da su njegove zasluge za Islamsku zajednicu velike, i mislim da nema nikoga meðu nama koji bi te zasluge osporio. Posebno su njegove zasluge velike u najveæoj akciji zagrebaèkog Džemata u njegovoj povijesti, u pripremi i izgradnji Džamije. Siguran sam da æe Svevišnji njemu kao i svima nama te zasluge zapamtiti, jer kako On u Kur'anu kaže: Allahu ne izmièe pažnji nagrada dobroèiniteljima. Rahmetli Salima sam upoznao davne 1975. godine kada sam došao za imama u Zagreb. Tada je on bio dopredsjednik Odbora Islamske zajednice i tih godina glavna tema zagrebaèkih muslimana bila je gradnja Džamije. Ona je postala aktualnom potkraj šezdesetih godina. Sjeæam se da nije bilo skupa na kome se nije govorilo o torn najvažnijem zadatku Islamske zajednice. Meðutim gradske i državne strukture vlasti nisu puno marile za muslimanske potrebe. O džamiji se govorilo s velikom dozom sumnje i podozrenja. I u vrhovnim organima Islamske zajednice u Sarajevu nije bilo puno razumijevanja za naše probleme s zagrebaèkim vlastima. Kao da su Zagrebaèku džamiju držali konkurencijom Sarajevu. Ono što je meðutim bilo pozitivno i ohrabrujuæe u cijeloj situaciji jeste velika razina jedinstva i sloge u Zagrebaèkom džematu. Tom jedinstvu i slozi bez sumnje je dosta doprinosio rahmetli Salim. On nije bio optereæen sukobima i svaðama koje su prevladavale tih godina izmeðu dvije opcije u zagrebaèkom džematu, i stalno je isticao da je jedini razlog njegova angažiranja u Islamskoj zajednici izgradnja džamije. Sjeæam se dobro da je visoka delegacija Islamske zajednice iz Sarajeva na èelu s reis-ulemom rahmetli Naimom ef. Hadžiabdiæem dosla u Zagreb upravo zbog džamije. Tada nam je Gradonaèelnik zagreba Vrhovec otvoreno rekao da od džamije teško da æe išta biti. Svi koji smo bili na primanju u Gradu bili smo neraspoloženi, osim Salima, koji je u automobilu vozeæi reis-ulemu rekao: Hadži reis-efendija! Džamije æe biti. Evo ja dajem za njenu izgradnju dva milijuna dinara. Bio je to tada veliki novac, ali jos više, rahmetli Salim je svojom gestom unio optimizam u naše redove.

Kao novi imam nisam poznavao ovu sredinu, i zato sam bio impresioniran Salimom i njegovim optimizmom u svezi Džamije. Neiskusan u imamskim poslovima u jednom sam trenutku odluèio napustiti Zagreb i vratiti se u Libiju, ali sam ostao najviše zbog njega i jos nekih u Odboru.

Kada je rahmetli Salim 1978. izabran za predsjednika Odbora za gradnju Džamije, bio sam uvjeren da æe od tog posla biti nešto. Dok su on i ostali radili na administrativnim i organizacijskim poslovima, ja sam razmišljao kako doæi do darežljivih donatora iz arapskog svijeta koji æe nam pomoæi grdnju džamije. Radili smo koordinirano i u dogovoru. Tako smo prvu pomoæ od 600.000 dolara dobili iz Libije, gdje sam ja studirao. Tih godina rahmetli Salim nije skoro ništa drugo radio osim poslova oko pripreme gradnje. Koliko je želio poèetak gradnje Džamije, najbolje govori primjer iz mjeseca kolovoza 1981. godine. On i ja otišli smo u Opæinu Pescenica po graðevinsku dozvolu, ali su nam tamo priopæili da nam je ne mogu dati jer je daktilografkinja na godišnjem odmoru i da se vraæa poèetkom rujna. Salim se dosjetio pa ih je pitao da li možemo mi otkucati dozvolu i donijeti je na potpis. Nevoljko su pristali. Otisli smo u Tomašiæevu i na naš stroj otkucali Graðevinsku dozvolu, odnijeli je na potpis i peèat i tako smo osigurali sveèanost temeljca 11. rujna 1981. godine.

Potkraj 1981. godine otišao sam u posjet Iraku, gdje sam se prvi i jedini puta susreo s Sadamom Husejnom i razmijenio s njim nekoliko reèenica. Dobili smo od njega 35.000 dolara, ali kad sam se vratio nazad doživio sam politièko šikaniranje i prijetnju zatvorom, jer su navodno proèitali nešto što se nije podudaralo s njihovom politikom. Slièno se dogadalo i sa Salimom. Tek æemo kasnije doznati iz SDB-eovih izvješæa da se o inicijatorima izgradnje džamije u Zagrebu raspravljalo na svim politièkim skupovima SK, kako u Hrvatskoj, tako i BiH.

Zatim je došao period putovanja u inozemstvo u potrazi za donatorima. Sjeæam se kada smo se jednom vraæali iz Arapskih Emirata, na aerodromu u Beogradu smo našli predsjednika Komisije za odnose s vjerskim zajednicama Republike Hrvatske, koji nam je otvoreno prijetio da idemo okolo i sakupljamo od sumnjivih donatora milostinju za džamiju. Spomenuo nam je mjere poduzete protiv kardinala Kuhariæa, ne iskljuèivši da i nas slièno èeka ako ne budemo oprezni. Zbog tih putovanja ja sam došao na vrlo opasnu listu neprijatelja Jugoslavije. Prijavio me je èovjek koji je bio najbolji kuæni prijatelj moga rahmetli oca koji je boravio skoro dnevno u našoj kuæi. Tek prošle godine to sam proèitao u knjizi Cuvari Jugoslavije. Zbog Džamije smo na žalost Salim i ja bili spijunirani od nekih studenata u Medini u Saudi Arabiji, koji su radili za UDB-u. Izgradnja džamije bila je povod da šalju iz BiH špijune da nas uhode, Salima iz njegove rodne Graèanice, a mene moji kolege imami.

Rahmetli Salim i ja proveli smo na putu u inozemstvu vise od 370 dana. Jednom smo prigodom ostali u Saudi Arabiji sakupljajuæi priloge za gradnju punih 45 dana. Otišli smo polovicom ožujka, kada je snijeg bio veliki, a vratili se na proljeæe, 5. svibnja. Proputovali smo avionom preko 200.000 kilometara. Samo u Saudi Arabiji smo bili èetiri puta, u Emiratima dva, u Kuvajtu dva, u Libiji nekoliko puta i tako redom.

Ono što treba istaæi, rahmetli Salim nikada nije od Islamske zajednice uzeo niti jedan jedini dinar za troškove ili dnevnice, kao niti ja. Avionske karte smo dobivali od organizatora naših posjeta, a liène troškove smo snosili iz svojih džepova. Rahmetli Salim je samo davao za gradnju. Na veliku žalost cijela financijska dokumentacija gradnje džamije nestala je izmedu 1992- 1996. godine, tako da danas nemamo pouzdanih podataka o najveæim donatorima. Ono što ja znadem, Salim je bio najveæi donator, ne raèunajuæi njegov trud o kome sam ovdje govorio, nego samo o financijskom doniranju.

Rijetki su u džematu koji su mu se obratili za pomoæ, a da je odbio. Na žalost kada se politièki angažirao prigodom i nakon raspada bivše države, mnogi su mu postali neprijatelji. Osobno znadem da su ga optuživali svim i svaèim, i to oni koji su ga dobro poznavali i kojima je nesebièno pomagao. Bila je to cijena politièkog angažmana, jer mnogi nisu shvaæali da politika ne bira sredstva da doðe do cilja. Oni koji su ga optuživali morali su znati da i politikom upravlja Svevišnji i da i u njoj, tako pokvarenoj, ima Božje pravde. Mene danas nitko ne prisiljava da o rahmetli Salimu ovako govorim, ali znadem da bi uèinio težak grijeh kada bi zašutio nad njegovim dobrim djelima. Njegovo najveæe dobro djelo je upravo ova Džamija, koja ima tako znaèajnu ulogu meðu nama muslimanima u Zagrebu.

Ja osobno osjeæam da smo dužni neku znaèajnu ustanovu u islamskoj zajednici prozvati njegovim imenom. Rahmetli doktoru Mašoviæu smo se odužili nazvavši ovu tribinu njegovim imenom, jer ju je on i osnovao. Što obilježiti Salimovim imenom? Zamolio bih sve èlanove Islamske zajednice u Zagrebu da o tomu razmislimo i predložimo i iznaðemo takvu ustanovu koja æe biti od koristi našoj zajednici, kao što je rahmetli Salim bio koristan.

Neka mu Svevišnji podari džennet koji je po našim skromnim ljudskim prosudbama zaslužio, ostavljajuæi dubok trag u ovom džematu i Islamskoj zajednici i kod svih s kojima je suraðivao.

IZLAGANJA NA OKRUGLOM STOLU ORGANIZIRANOM U POVODU ČETVOROGODIŠNJICE OD PRESELJENJA
NA AHIRET SALIMA ŠABIĆA RAHMETULLAHI ALEJH 17. 02. 2005. G. / 09. 01. 1426. H. G.

Sulejman Tihić - član Predsjedništva BiH

Poštovana braćo, cijenjene sestre, dame i gospodo,

Selam alejkum i dobro večer!

Želim vas najprije poselamiti i pozdraviti, te izraziti zadovoljstvo što prisustvujem ovom skupu.

O doprinosu rahmetli Salima Šabića razvoju Islamske zajednice govorit će drugi. Ja bih želio istaći njegovu ulogu i doprinos političkom organiziranju Bošnjaka, očuvanju i razvoju naše kulture i tradicije, te pomoći u odbrani i obnovi Bosne i Hercegovine.

Salim Šabić bio je jedan od 40 potpisnika inicijative za osnivanje Stranke demokratske akcije. Na Osnivačkoj skupštini, a kasnije na Prvom kongresu, izabran je za člana Glavnog odbora i potpredsjednika SDA.

U periodu agresije na Bosnu i Hercegovinu, stao je na stranu bh. patriota i dao značajan doprinos odbrani naše zemlje, a kasnije i njenoj obnovi. Teško je pobrojati sve aktivnosti u kojima je sudjelovao i dobra djela koja je činio. Ovom prilikom ću spomenuti njegovu donaciju za održavanje prvog ramazanskog koncerta u Sarajevu 1995. godine, kada je izvođačima donirao 150 frakova i kostima, koji su u Sarajevo uneseni kroz tunel, kao i donaciju Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu u medicinskoj opremi, odjeći i obući.

Rahmetli Salim je za vrijeme agresije na našu zemlju bio adresa na koju su se obraćali brojni muhadžiri i činio je sve da im pomogne.

Drago mi je da je njegov sin Mirza nastavio put svoga oca i sada je predsjednik SDA Grada Zagreba.

Imao sam priliku i zadovljstvo da direktno surađujem sa rahmetli Salimom, počev od osnivanja SDA, potom u vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu, ali i kasnije, kada su u državama bivše Jugoslavije formirane samostalne stranke demokratske akcije. Zahvalan sam njemu i njegovoj supruzi, Uma-hanumi, za sve što su učinili i pomogli da budem oslobođen iz srpskog koncentracionog logora u Sremskoj Mitrovici.

Uvjeren sam da će lik i djelo našega rahmetli Salima Šabića biti zapamćeno, kao i njegov doprinos u očuvanju naše tradicije i kulture, razvoju Islamske zajednice, ali i političkom organiziranju Bošnjaka i pomoći u odbrani Bosne i Hercegovine. Neka mu Allah dželle šanuhu podari vječni rahmet.

Nedžad Grabus
izaslanik reisu-l-uleme prof. dr. Mustafe Cerića

Salim Šabić – čovjek kontinuiteta

Zadovoljstvo mi je da Vas mogu poselamiti u svojstvu izaslanika reisu-l-uleme dr. Mustafe Cerića, koji nije mogao sudjelovati na ovome skupu uslijed ranije preuzetih obaveza. Reisu-l-ulema često naglašava kako mu mnogo nedostaje njegov prijatelj rahmetli hadži Salim Šabić. To potvrđuje i fotografija rahmetli Salima u njegovom kabinetu. Dozvolite mi da pročitam nekoliko rečenica koje je Reisu-l-ulema napisao kada je čuo da je u Bolji svijet preselio rahmetli Salim.

Koristim se ovom prilikom da kažem nekoliko svojih zapažanja o rahmetli Salimu. U svome govoru, na dženazi rahmetli Salimu, muftija Šefko efendija Omerbašić podcrtao je da su Salimovom inicijativom kupljeni objekti za mesdžide u Kopru, Jesenicama i Mariboru u Sloveniji i mnogim drugim mjestima u Hrvatskoj. Budući da sam ja bio imam u Jesenicama, kada je vršena adaptacija objekta za potrebe mesdžida u Jesenicama dijelom '92. godine, znam s koliko su entuzijazma rahmetli Salim, muftija Šefko ef. Omerbašić, hadži Ahmed Ikanović, hadži Mirsad Srebreniković i hadži Mustafa Pličanić moralno i materijalno potpomagali prilagodbu prostorija za potrebe obavljanja namaza i stana za imama u Jesenicama. Dobro se sjećam kako je rahmetli Salim inicirao odlazak Sakiba Halilovića, koji je također radio kao imam u Jesenicama, za imama u Cirih. Na taj način je pomogao da muslimani u Cirihu dobiju odličnog imama i da zajedno s njim izgrade impozantan centar i džemat u Cirihu. Rahmetli Salim je tako pokazao da je izuzetno poznavao potrebe muslimana u dijaspori.

Želim ovdje podcrtati još jednu važnu ulogu rahmetli Salima u zakonodavnim organima IZ-e. Hadži Salim Šabić je dugo godina bio član Sabora IZ u SFRJ, a bio je njegov potpredsjednik. Bio je, također, član Sabora IZ-e za BiH, Hrvatsku i Sloveniju, i potpredsjednik, a jedno vrijeme i vršilac dužnosti predsjednika. Kada je osnovan Mešihat za Hrvatsku i Sloveniju bio je prvi predsjednik Sabora. Na temelji intervjua, napisa, ali i pamćenja mnogih njegovih prijatelja možemo ustvrditi da se odlikovao konciznošću i predanošću u radu u najvišim organima IZ-e. Zanimljivo je zapažanje o rahmetli Salimu dekana FIN-a, prof. dr. Enesa Karića, koji mi je ispričao kako se često sjeti rahmetli Salima kojeg je upoznao kada je bio asistent na FIN-u a rahmetli Salim član Rijaseta. Profesor Karić kaže da ga se sjeća kao otmjenog čovjeka, čovjeka konciznih i ostvarljivih ideja i prijedloga, čovjeka koji je insistirao na redu i proceduri u radu. Dalje, profesor Karić kaže da ga je po tome spominjao kada je bio ministar u vladi RBiH, a posebno kako je izabran za dekana na FIN-u, te da ga se često sjeti i preda mu rahmet, shvaćajući da su vizije koje je imao Salim Šabić za funkcioniranje IZ-e nužne kako bi se transformirao rad njenih institucija i uskladio sa zahtjevima modernoga vremena.

Ideje koje je iznio rahmetli Salim Šabić u intervjuu Preporodu 1. januara 1989. godine oslikavaju čovjeka koji je bio znatno ispred vremena u kojem je živio. Te ideje su nužne za modernu misiju i ulogu IZ-e u društvima u kojim aživimo. Govorio je o potrebi reorganizacije Izdavačke djelatnosti, u čemu nažalost IZ-e u BiH još uvijek dobrano kasni. Govorio je o potrebi izdavanja novih časopisa i listova, o ulozi mladih u radu IZ-e, i mnogim drugim pitanjima na kojima smo u mnogim aspektima, govorim o institucionalnom radu u IZ-e u cjelini, znatno daleko od ideja koje je imao rahmetli Salim. Salimov doprinos razvoju institucija IZ-e, poštivanju reda i rada u IZ-e, odgovornosti prema preuzetim obavezama, izvršavanje misije koju ima IZ-e, treba biti sagledan kroz perspektive njegovoga djelovanja unutar struktura IZ-e, ali i na temelju njegovih intervjua i posebno nastupa koji su zabilježeni u elektronskoj (audio i video) tehnici. Nema dileme da bi cjelovito sagledavanje tih ideja doprinijelo osvjetljavanju ukupnog doprinosa Salima Šabića razvoju islamskoga djelovanja, ali i pomoglo u profiliranju novih projekata unutar IZ-e.

Čini mi se posebno važnim imati na umu kada govorimo o rahmetli Salimu razumijevanje prostora, vremena i ambijenta u kojemu je živio. Razvijao je i podjednako njegovao i svoj islamski i evropski identitet koji su nam danas tako važni u vremenu transformacije i tranzicije u državama i društvima u kojima živimo. Na primjeru rahmetli Salima, hvala Bogu, možemo pratiti muslimanku porodicu koja ima svoj kontinuitet u duhovnom i islamskom razvoju. Salim potiče iz porodice u kojoj je u nekoliko generacija hifz prenošen s koljena na koljeno. Naš identitet često je pun velikih prijeloma. Nerijetko se događa da poznate muslimanke intelektualne i imućne porodice nakon višestoljetnog islamskog identiteta u potpunosti izgube pripadnost zajednici, narodu i vjeri koji su ih odnjegovali. Hvala Uzvišenom Allahu, raahmetli Salim je ostavio iza sebe sinove i porodicu koja nastavlja njegovim putem. To je činjenica koja me posebno inspirira kada razmišljam o rahmetli Salimu. Molim Uzvišenog Boga da ga nagradi džennetskim perivojima.

Hasan Čengič

Dopronos h. Salima Šabića razvoju islamske zajednice na ovim prostorima

«Mada nije pripadao svjetovno akademski obrazovanoj bošnjačkoj inteligenciji, naprotiv, bio je samouk, uvštavamo ga u historiju socijalne i političke misli zbog toga što je neposredno, ali autoritativno, sudjelovao u oblikovanju bosnjačke politike i političkog javnog mnijenja u Bosni i Hercegovini u cjelini..», veli o Šerifu Arnautoviću - jednom od prvaka Džabićevog Pokreta za vjersko-prosvjetnu i vakufsko-mearifsku autonomiju i utemeljitelja Muslimanske narodne organizacije (MNO), Prof. Dr. Esad Zgodić.

Kako je politicki angažman Šerifa Arnautovića obilježio posljednje godine 19. stoljeća u Bosni i Hercegovini i prvih tridesetak godina 20. stoljeca u BiH, Kraljevini SHS i Kraljevini Jugoslaviji, tako je u tridesetak posljednjih godina 20. stoljeca i prvu godinu 21. stoljeca u SFR Jugoslaviji, R. Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini obilježio društveni angažman hadži Salima Šabica.

Rođen u Gračanici, - Bosna i Hercegovina, u plemićkoj porodici Šabića, u kući hafiza Muhamedbega Šabića, Salim, jedno od devetero djece uglednog hafiza, nakon završene osnovne škole u Gračanci, radi daljeg školovanja i rada odlazi, pedesetih. godina, u daleki i veliki Zagreb.

Suočen s teškoćama postratnog života u bosanskoj kasabi mladi Salim, ustreptalog dječačkog pogleda susreće vrevu i različitost socijalističkog velegrada. Uspješno se školuje uporno kao kalfa uči tajne krojačkog zanata kod svog majstora Majera, uglednog u esnafu i gradskom društvu. Salim uči slagati boje i šnitove, dopunjavati štepove i ručno šivanje, raditi mašinom i iglom,crtati ravnalom i rukom, prilagoditi «hlače i sako» svakom stasu i džepu. Uči seriju pretvarati u unikat, a zanat u umjetnost. Shvata da upornost u radu, a umješaost u komunikaciji donose uspjehu. Od Salima kalfe do gospodina Šabića, mladog kreatora, jedva da je prošlo dva desetljeća.

U «tuđem svijetu» uspjeh se uglavnom pravi ostavljanjem zavičajnog i usvajanjem useljeničkog. Salimov govor je bio narodski. držanje plemićko, manir građanski, dobrohotnost pučka, merhamet bošnjački a disciplina protestantska. Djedovski gen, porodični odgoj i islarnski syjetonazor, njega su u Zagrebu vodili ka traženju mladalačkog društva unutar džemata-zajednice muslimana. Iako bez porodice, bliskog nadzora oca i starijcg brata, u gradu prepunom izazova, on se odhrvao duhanu, alkoholu, lošem društvu i brzo svojim urođenim liderstvom nametnuo vršnjnjacima i starijima, te formalno obrazovanijim. Ta sposobnost modeliranja, umijeće komuniciranja, dar pregovaranja i prijemčivost posredovanju ostaće crte njegovog karaktera koji je hodio i predvodio, spajao i okupljao, mirio i bodrio do posljednjeg trena.

H. Slimova snaga nije bila naglašena individualnost, nego društvenost ka zajedničkom cilju, koja je nihilirala individualnost ozarenošću zajedničkog postignuća. Njegova privatnost nije se prelivala u njegovu društvenost, dok je jedinstvena društvenost stalno prebivala u njegovoj privatnosti. Prerna njegovim riječima, hadži Uma- hanuma, plemenita bi šćanka, njegova žena, bila je u pravu, ali on je opet radio «po svome»! Svoj se bol i teškoće ne pokazuju drugima, ali se njihove suosjećaju i dijele, bila je stvarna i trajna osobina hadži Salima i u teškim danima smrtonosne bolesti.

Njegova dinamika i opseg društvenog djelovanja bili su upunoj disproporciji njegovih formalnih karakteristika i polazišta. On je bio modni kreator sa samostalnim nastupima na prestižnim pistama prestonice jugoslavenske mode; uspjesni poduzetnik-Bosanac-predsjednik Udruženja obrtnika Zagreba (grada najrazvijenijeg poduzetništva bivše države i realizatora skoro 10% industrije Jugoslavije) u dva mandata, osam godina; saborski zastupnik u Saboru SRH, delegat u Saveznoj skupštini SFRJ, član i predsjednik Odbora Islamske zajednice Zagreb; predsjednik Sabora Islamske zajednice BiH, Hrvatske i Slovenije; predsjednik odbora za gradnju Islamskog centra-džamije u Zagrebu; predsjednik Sabora Islamske zajednice SFR Jugoslavije; osnivac SDA Hrvatske i njezin inspirator; potpredsjednik Međuradne zajednice za pomoć muslimanima Bosne; potpredsjednik SDA Jugoslavije; incijator i potpora Kulturnog udruženja Preporod, dobrotvornog društva Merhamet, korecenzent UstavaIslamske zajednice Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Slovenije i Sandžaka; patriota Republike Hrvatske; nepokolebljivi borac za suverenitet Bosne i Hercegovine i odbranu od agresije na nju , prijatelj i poznanik sa mnogim intelektuaicima, javnimi kulturim radnicima,domaćim političarima, ali i uglednicima ranga emira Šardže, sejha Kasimija iz Emirata, znanac bosanskih gastarbajtera i preduzetnika iz Zapadne Evrope, poštovan od albanskih intelektualaca i oponenata beogradskog režima. Sve to i višeod toga, bio je gospodin Salim-naš Salim.
Ipak, njegov izvor i njegov uvor, njegov početaki njegov smirajbila je Islamska zajednica. U njoj je stasao. u njoj se potvrdio i u njojjeostavio sebe; u njojje ostvario spomenik. Trajno se posvetio njoj, radio je više od svih i davao višeod drugih.
Zagrebačka džamija-Islamski centar Zagreb bio je san , želja i potreba generacija muslimana Zagreba i Hrvatske. Nju nije izgradio Salim Šabic, nego Božijom voljom, generacija najodlučmjih, najupornijih i najurnješnijih pripadnika islama ovog grada, na čijem je čelu hodio, čiju je snagu bodrio i čiju malodušnost vidao - hadži Salim.Ta generacija je uspravila minaret ove Ijepotice, u ovom divnom gradu, 14 stoljeća nakon poslanikaislama, i ponudila Zagrebu, Hrvatskoj, muslimanima Balkana, Evrcpe i svijeta otvorenost, duhovnost uvažavanje, saradnju, temeljito upoznavanje. Pokrenuto je takničenje učača Kur'ana bivše države, godišnji međunarodni Naučni simpozij s islamskim temama, Zbomik Simpozija, izdavačka djelatnost, vjerska pouka, stalna Tribina za građanstvo-četvrtkom, druženje mladih, organizirani odlazak na hadž, islamska vjenčanja, Medresa dr A. Smajlović; sadržaji koji su danas običnost, a bili su samo mašta generacije Saltmove mladosti.

Nije bilo dovoljno izgraditi funkcionalne prostore, trebalo je osigurati adekvatne kadrove. Hadži Salim je svoju viziju, u saradnji sa svojim suradnicima, pretvarao u nisku bisera muftija, imama, mualima, mujezina Zagrebacke džamije... Uz doajena, saburliju, buntovnika, u «dinu potkivača», poštovanog muftiju Ševku Omerbašića, Islamskim centrom prodefilirali su: dr Mustafa Cerić- prvi američki doktor nauka u Islamskoj zajednici SFRJ - danas Reis-ul-ulema. mr. Fahira Fejzić. prva zagrebačka mualima, mr. Etem Haliti, najglasniji zagrebački mujezin, mr. hafiz Dževad Šošić, nepogrješivi interpretator kur'anskih vedžhova, Osman Softić, šarmantni mjezimac jednog dijela zagrebačkog džemata, Hasan Čengić, najmlađi osuđenik čuvenog komunističkog sarajevskog procesa, hafiz Mensur Malkić, očaravajući interpretator ilahija- imam Begove džamije u Sarajevu, mr. Dževad Hodžić, pjesnik, eseista, novinar, erudita, hafiz Aziz Alili, simbol glasovite osebujnosti islamske interpretacije, ef. Aziz Hasanovic, prototip islamske duhovnosti i otvorenosti imama, pročelnika yjernih. Svi oni, zagrebačkoj džamiji i džematu duguju za iskustvo i priliku koja im je pružila jedinstven doživljaj pluralizma, dijaspore, drugačijeg i izazovnog. Za njih i sve druge koji su sarađivali s h.Salimom u ovom centru važio je njegov moto: to mora biti syjetski, to mora biti na svjetskom nivou! U ambijnntu socijalizma i komunizma to je zvučalo, često, anegdotski nestvamo, Njogov osjecaj globalizacije svijeta poticao ga je na taj standard. Jer, samo veliki ciljevi mogu motivirati, i samo oni malobrojne zajdenice mogu učiniti dostojnim počtovanja većine.
Cjelina ličnosti i osebujnosti g. Salima Šabića mogu se sagledati samo kroz višedimenzionalnu uključenost u vjerske, ekonomske, kulturne i političke tokove lokalnog i regionalnog karaktera.

Kroz svoj život i povodom svoga rada podnosio je udare i isvana i iznutra. Ove svana je očekivao, oni iznutra su ga boljeli.
Ipak, vrlina nad vrlinama gospodina Salima je, bio je zajednički imenitelj, katalizator svih bošnjačkih i muslimanskih razlika, tjesnoća i hatara u ovom gradu,

Ono sto je postigao ostvario je vizijom nadahnutog muslimana, iskustvom uspješnog evropljanina, prilježenošću zagorskog kumeka i saburom dobrog Bošnjanina. On je gradio mostove saradnje i uklanjao zlobu predrasuda.

Mnoge od nas je zadužio očekujući da ćemo to vratiti budućim gsneracijama.

Rahmetulah.i alejhi !


Dr. Šemso Tanković,

SALIM ŠABIĆ - crtice za Salimovu biografiju

(Gračanica, 1936 - Zagreb, 2004)

Govoriti o Salimu Šabiću u Zagrebačkoj džamiji nije jednostavno jer najveći broj danas nazočnih imao je čast osobno ga poznavati i surađivati. Stoga ću u svojem kazivanju dati naglasak na one značajke iz njegove opširne biografije po kojima ga danas prepoznajemo. Ako bi trebao izdvojiti samo neke njegove karakteristike tada bih naglasak stavio na riječi vizionarstvo, hrabrost, ustrajnost i odlučnost.

Nije nevažno istaknuti da je Salim Šabić u Zagreb došao iz bosanskog grada Gračanice koja je bila oduvijek poznata kao sredina u kojem je malo gospodarstvo prednjačilo u odnosu na gotovo sva mjesta bivše državne zajednice. Kao izdanak ugledne bošnjačke obitelji iz Gračanice dolazi početkom šezdesetih u Zagreb. Njegov dolazak u Zagreb, sredinu koja je nudila veće mogućnosti razvoja, bili su odlučujući za njegov cjelovit stručni i društveni razvoj. Nakon okončane stručne škole radi u krojačkom salonu u zagrebačkoj Ilici i postupno uvodi Zagreb na listu europskih i svjetskih centara muške mode. Da se nije sa toliko žara i odlučnosti posvetio Islamu, politici i voljenoj Bosni i Hercegovini danas bismo o Salimu govorili kao najvećem svjetskom kreatoru muške mode.

Salim Šabić je u najtežim vremenima za istinske vjernike preuzeo na sebe veoma odgovoran i težak zadatak - izgradnju Islamskog centra u Zagrebu. Zagrebačka džamija i svi mi svjedočimo o veličini toga istinskog zdanja.

Salim Šabić je u prijelomnom razdoblju devedesetih godina dvadesetog stoljeća, kada je nestajao sa historijske scene stari sustav boljševističkog komunizma, ustrajavao na političkom organiziranju bošnjačkog naroda kako u bivšoj Jugoslaviji tako i u socijalističkoj Hrvatskoj. Zajedno sa Alijom Izetbegovićem i drugima izašao je u javnost u travnju 1989. godine sa Saopštenjem za javnost da pripadnici bošnjačkog naroda ne žele ponoviti tragična iskustva iz 1918., 1941. i 1945. kada su drugi narodi sudjelovali u osnivanju svojih država bez našeg izrijeka. Bez ove hrabre skupine odvažnih Bošnjaka koji su preuzeli na sebe najveću odgovornost izričem ocjenu – ne bi bilo niti Bosne i Hercegovine.

Salim Šabić je inspirirao svoje najbliže suradnike da pripadnici islamske zajednice preuzmu na sebe osnivanje humanitarne organizacije s islamskim predznakom. Ahmed Ikanović bi o toj dimenziji Salimove aktivnosti mogao najviše kazivati.

Salim Šabić zajedno sa rahmetli Balićem i Sulejmanom Mašovićem je bio odlučni faktor okupljanja u Tomašićevoj 12. četvrtkom kada su mnogi gosti nastupali na tribinama različitih tema i sadržaja.

Salim Šabić je najzaslužniji za osnutak Kriznog štaba muslimana Hrvatske s ciljem da se kao muslimani aktivno uključimo u obranu Hrvatske od agresije. Taj će se krizni štab kasnije transformirati u odlučnu skupinu koja je dala najveći doprinos za obranu Bosne i Hercegovine od vanjskih i unutarnjih neprijatelja.

Salim Šabić je zajedno sa Ševkom ef. Omerbašićem i drugim suradnicima radio na osnutku Zagrebačke medrese «Dr. Ahmed Smajlović» tog rasadnika nove generacije islamskih predvodnika.

Salim Šabić je poticao svoje najbliže suradnike na organiziranje nacionalnih i kulturnih asocijacija Bošnjaka u Hrvatskoj. Nije stoga čudno da je prvi predsjednik Nacionalne zajednice Bošnjaka Hrvatske bio rahmetli prof. dr. sc. Nedžat Pašalić – Salimov osobni prijatelj. Stoga, bez imalo ograda, može se izreći ocjena da niti jedna asocijacija s vjerskim, nacionalnim, političkim, humanitarnim, edukativnim i inim predznakom ne može se zamisliti bez snažnog utjecaja Salima Šabića. U tom kontekstu, Salim Šabić ostaje, trajna vrijednost ove zajednice.

Moje poznanstvo sa Salimom Šabićem vezuje se za mesdžid u Tomašićevoj 12 i konac 1968. godine kada sam diplomirao na Ekonomskom fakultetu i počeo raditi na Hotelijeskoj školi u Zagrebu. Lokacija škole u Ilici 14 bila je u neposrednoj blizini Salimovog lokala. Povremeno druženje uz kavu, tribine četvrtkom i džume petkom u Tomašićevoj 12. koristili su mi u boljem upoznavanju toga čovjeka. Stoga me je veoma brzo uključio u rad Odbora Islamske zajednice u Zagrebu. Iz toga razdoblja duboko su mi se urezale riječi pohvale kada sam dao vjernost mojoj djevojci Mahiri danas supruzi i majci dvojci mojih sinova. Načinili smo dogovor da mi bude vjenčani kum. Međutim sudbina je tako htjela da mu je otac preselio na ahiret u vrijeme moje svadbe tako da nije mogao biti svjedokom mojega vjenčanja. Godinu dana poslije sudjelovao sam sa suprugom na kvizu Sedam zamki (Zagreb, Beograd, Sarajevo) i zajedno sa rahmetli dr. Ahmedom Smajlovićem pohvalio je odličan nastup supruge Mahire i mene u tim emisijama.

Teško razdoblje za pripadnike naše zajednice uslijedilo je u trenucima dolaska novog imama koji je proizveo ogromno raslojavanje u našoj zajednici. Upravo je Salim Šabić bio taj koji je učinio najviše u rješavanju toga problema. Dolazak novoga imama Ševka ef. Omerbašića otvorilo je novo razdoblje u radu naše zajednice. Tu je Salim Šabić pokazao istinske značajke velikog vođe. Naime, svi mi, koji smo u većoj ili manjoj mjeri imali čast surađivati sa Salimom Šabićem, uz njega smo bili znatno bolji, kvalitetniji i odlučniji. Njegova nesporna karizma nije išla na račun redukcije drugačijih i suprotstavljenih inicijativa. Znao je saslušati i podržati i drugačije stavove od njegovih prvotnih stavova. Rezultat svega jest izgradnja Islamskog centra u Zagrebu.

Salim Šabić je, više od svega, cijenio - kvalitetu, odlučnost i spremnost za žrtvu najvišim idealima Islama i cjelokupne zajednice. Najviše je Salim utjecao na dolazak aktualnog reisa dr. Mustafe Cerića u zagrebački džemat. Na isti način najviše je zaslužan što je upravo Mustafa Cerić prvi birani reis ul-ulema u novijoj povijesti Bosne i Hercegovine. Salimove riječi da je Bosni potrebit vjerski kadar koji ima visoke stručne i moralne domete poput Mustafe Cerića i danas zvuče vizionarski. Nije se samo na tome zaustavio. Spremno je prihvatio dolazak Hasana Ćengića u našu sredinu. Kasniji, glavni imam zagrebački Dževad Hodžić angažiran je Salimovim promišljanjem o potrebi za takvim kadrom.

Jedna od ključnih odlika Salima Šabića jest nevjerojatna hrabrost i spremnost da se uhvati u koštac sa svim izazovima kakvih je bilo po izboru. Nakon prvih predsjedničkih izbora u Republici Hrvatskoj odlučno je odbio sudjelovati u džamijskom dočeku dr. Franji Tuđmanu. Tvrdio je i kasniji događaji su nedvosmisleno potvrdili ispravnost njegove odluke da Franjo Tuđman ništa dobroga ne donosi Bosni i Hercegovini i Bošnjacima. Salimova hrabrost ogleda se u načinu kako je reagirao na teroristički napad na njegov lokal u zagrebačkoj Ilici. Mnogi bi od nas počeli naricati nad svojom hudom sudbinom i povukli se u mišju rupu istupajući iz društvenog angažmana ali ne i Salim Šabić. Odmah se latio posla i dao urediti lokal u izuzetno kratkom razdoblju. Okrenuo se budućnosti a ne žalopojkama. Poigravanje novih hrvatskih vlasti sa Salimom Šabićem, dugogodišnjim nositeljem obrtničke zajednice grada Zagreba, najbolje se manifestiralo odbijenicom za upis u Knjigu hrvatskih državljana. Mogao je plijeniti medijsku i ljudsku pažnju i kazivati kako je žrtva svojega političkog, društvenog ili bilo kojeg drugoga angažmana. Međutim njegov ponos nije dozvoljavao da se bavi na takav način trenutnim problemima sa kojima se susretao. Ustrajao se u obrani svojega prirodnog prava i uslijedio je upis u Knjigu hrvatskih državljana braneći svoje bošnjačko ime i bošnjačko porijeklo. Ovo je ujedno kritika mnogima u našoj sredini koji su se odricanjem bošnjačkoga imena preko noći dolazili do hrvatskoga državljanstva.

Posebna priča je Salimov angažman u Stranci demokratske akcije. Zajedno sa Alijom Izetbegovićem, Muhamedom i Hasanom Ćengićem, Adilom Zulfikarpašićem, Omerom Behmenom i drugima radio je na osnivanju stranku i njezinom organiziranju. Kod prvog raskola u stranci i odlaska Adila Zulfikarpašića i njegovih satelita prošao je bezbolno zahvaljujući Salimovim organizacionim sposobnostima. U dogovoru sa Alijom Izetbegovićem Salim je posebnu pažnju posvetio organiziranju Bošnjaka u dijaspori i zahvaljujući samo njemu i nama koji smo bili zajedno sa njim Bošnjaci su imali najviše registriranih ogranaka u svijetu, Europi napose. Historijski gledano teško je danas objasniti da su bošnjački ogranci u Europi i svijetu bili daleko brojniji od srpskih ili pak hrvatskih ogranaka. Možda činjenicom da je na čelu toga zadatka bio čovjek koji je istinski želio sudjelovati u političkom preporodu svojega naroda. I ne dozvoliti drugima da nas rastaču i uništavaju.

U ovako burnom i složenom vremenu koje je nudilo brojne izazove bilo je trenutaka kada Salim i ja nismo djelovali kao uhodani tandem. Nesporazumi su, usuđujem se reći, bili više proizvod tehničke no suštinske naravi. Salim je cijenio - ljude sa stavom – znao je veoma često naglašavati. Uvijek je naglašavao da su moji pogledi gotovo identični njegovim. Eventualni nesporazumi bili su proizvod moje plahe naravi kao i Salimove želje za brzim i efikasnim djelovanjem. Ja sam inzistirao na ekonomskom postulatu da svaku aktivnost uredno prati i temeljita dokumentacija koja će u svakom trenutku svjedočiti o ispravnosti našega rada. Salim nije uvijek imao vremena za takve detalje. Stoga su mnoge odluke donijete bez tehničkih detalja uobičajenih za takav rad. To je naravno dobro došlo neprijateljima Bosne i bošnjačkoga naroda. Uslijedili su napadi srpskih i hrvatskih tajnih službi potpomognutih za bošnjačkim izdajnicima koji su trošili ogromnu energiju rušeći Stranku demokratske akcije ( SDA) kaljajući ličnost i nesporni autoritet Salima Šabića. Zahvaljujući odlučnosti i vjeri Alije Izetbegovića u ispravnost Salimova rada nije im dosta dugo uspijevalo raslojavati našu političku ali i logističku djelotvornost koja je omogućila pripadnicima našega naroda za veličanstveni otpor silama mraka. Kada su doveli Aliji Izebegovića u Zagreb i podastrli mu frizirane podatke o navodnoj umiješanosti Salima Šabića u rad KOS-a mudri Alija je hrabro i odlučno izrekao: «Čovjek koji je svoj život posvetio Islamu i koji je učinio sve da na svjetlost dana iznjedri prekrasna džamija je čovjek mojega najvećeg povjerenja. No neprijatelj nije mirovao. Bombardirao je domaću i svjetsku javnost o umiješanosti Salimove u razne poslove. I konačno su došli do svojevrsne Pirove pobjede. Na sjednici Glavnog odbora SDA u Sarajevu kojoj sam sa mnogim aktivistima i sam bio nazočan došlo je do političke eliminacije Salima Šabića i njegovih najbližih suradnika. Taj čin ga je teško pogodio. Po prvi put, vidio sam razočaranog čovjeka nespremnog, barem za trenutak, prihvatiti takav ishod događanja. Trebalo je proći dosta vremena da svi shvatimo kolika je greška i nepravda učinjena tom našem istinskom velikanom. Samo je djelomično ispravljena ta greška dolaskom Alije Izetbegovića i najviših bosansko-hercegovačkih političkih i vjerskih dužnosnika na Salimovu dženazu.

Ovaj pomalo fragmentaran pregled života i rada Salima Šabića završio bih sa još jednog značajkom tog našega velikana. Kao i većina karizmatičnih vođa i Salim Šabić je imao sklonost autarkičnom odlučivanju. Njegova riječ bila je, u pravilu, odlučujuća za mnoge odluke koje su donošene u neprekidnom radu.

Izdvojio bih sljedeći detalj. Vezuje za stvarni početak gradnje islamskog centra u Zagrebu koji je bio, skoro onemogućen, tužbom bivšeg korisnika zemljišta na kojem je građena džamija. Bili smo doslovno ucijenjeni s ogromnom odštetom od strane čovjeka koji je neovlašteno zasadio patliđane na džamijskom zemljištu. Gotovo svi smo bili protiv ustupka da mu se plati tražena svota. Pomalo smo sumnjivo gledali na Salimovo ponašanje da se odmah plati tražena svota i počnu radovi na džamiji. Kasniji događaji pokazali su svu genijalnost takve odluke. Zbog ogromne stope inflacije prisutne u tadašnjoj državi odšteta koju smo platili višestruko je vraćena našoj zajednici. Dozvoliti ću sebi izreći ocjenu: samo ovim potezom Salim je pridonio uštedi milijunskih svota tadašnjih ali i današnjih novaca.

No i Salim je znao prihvatiti i kritiku ukoliko je ocijenio da ista ima svoje puno opravdanje. Tako je, u vrijeme burnih mijena na političkoj sceni u dnevnim medijima osvanuo podatak po kojem je Salim Šabić politički kandidat reformiranih komunista. Svi smo se uzbudili zbog te činjenice. Rasprava u divanhani bila je veoma žustra s povišenim tonovima. Ubrzo se Salim zahvalio na toj kandidaturi. Nikada, doista nikada, nije pokazivao bilo kakvo neraspoloženje prema onima koji su se suprotstavili njegovom tadašnjem političkom iskoraku. A to je karakteristika velikih ljudi što rahmetli Salim Šabić doista jeste.

Osman Brka - ispred SDA

Poštovane dame i gospodo, braćo i sestre,

Poštovani muftija zagrebački Omerbašić,

Esselamu-alejkum-ve-rahmetullahi-ve-berekatuhu i dobra večer,

Zahvaljujem Vam se, poštovana braćo, što sam dobio mogućnost da danas, u povodu četvrte godišnjice smrti Salema Šabića, govorim o rahmetliji, o našem bratu i prijatelju, koji je svojim stavom prema životu, familiji i društvu, uvijek znao što mu je činiti.

O Salemu i njegovom životu se ne može govoriti, a da se ukratko ne spomenu jednostavni uvjeti iz kojih je počeo svoj rad, rad koji će ostaviti jak utjecaj na mnoge ljude oko njega, njegove poznanike, prijatelje i saradnike. Naime, rođen je 1936. godine u Gračanici, koju je praktično kao dječak napustio uputivši se u Zagreb, na školovanje. Obzirom da mu je zanat krenuo od ruke, ovdje ostaje, radi i živi. Kao i svaki drugi posao, i ovaj je obavljao vrlo uspješno, što mu je donijelo poslovni uspjeh, ali povrh svega i priznanje za naporan rad. Da su ga zanatlije iz njegove struke, ali i drugi obrtnici, izuzetno cijenili, može se zaključiti i na osnovu činjenice da je izabran na funkcije:

• predsjednika Udruženja obrtnika grada Zagreba (1980-1983)
• predsjednika Obrtne komore Zagreba (1984-1985).

Međutim, kako je Salem potjecao iz jedne tradicionalne muslimanske porodice, od mladih dana je znao, da mu je osim brige za familiju i poslovni uspjeh, dužnost živjeti u duhu svoje vjere, na dobrobit društva kao cjeline. Nije dozvolio da ga poslovni uspjeh usmjeri na ostvarenje samo osobnih interesa, već je nastojao uključiti se u društvene aktivnosti zajednice iz koje potječe, te im pomoći u radu i zalaganju za dobrobit cijelog društva. Njegova okolina je to prepoznala, te je njegova društvena aktivnost rezultirala i izborom u Hrvatski sabor u mandatnom periodu od 1983. do 1986. godine.

Od prvih dana se vrlo uspješno uključio i u rad zagrebačkog džemmata, a kasnije i na prostorima cijele bivše Jugoslavije. I u ovom okruženju su ljudi brzo prepoznali njegove kvalitete, trud i zalaganje, što je za rezultat imalo i imenovanje na funkcije kao što su:

• predsjednik odbora IZ u Zagrebu (1987-1990);
• potpredsjednik Vrhovnog sabora IZ Jugoslavije (1989-1990);
• predsjednik Sabora IZ Hrvatske u dva mandata (1990 i 1997).

Ipak, siguran sam da je vrhunac njegovog životnog rada i životnog opredjeljenja bio u vrijeme pred početak demokratskih procesa na prostorima bivše Jugoslavije. To je vrijeme rušenja Berlinskog zida 1989. i perestrojke u SSSR. Pad komunističkih sistema u istočnoj Evropi najavljivao je i promjenu političkog sistema i stanja u tadašnjoj Jugoslaviji. To je vrijeme kada su slobodoljubivi ljudi na prostorima Jugoslavije mislili i vjerovali da je neophodno skinuti jednopartijski, unitaristički sistem koji je ovdje vladao. Vjerovali su da će demokratski vjetrovi, koji su puhali Evropom, val demokratije donijeti i na ovdašnje prostore. I Salem je u to čvrsto vjerovao. Vjerovao je on, kao i većina nas, da dolazi vrijeme da i naš narod bošnjački, u to vrijeme s nacionalnim imenom «Muslimani», treba da stane na noge i postane onaj politički faktor u Jugoslaviji kakav zaslužuje da bude.

Tada, kao uostalom i kroz čitav komunistički period, Zagreb je bio slobodoumnija sredina od Bosne, a Sarajeva posebno. U Bosni su komunisti oduvijek trenirali strogoću, pa je logično zašto se u Zagrebu slobodnije govorilo, ali i djelovalo.

U to vrijeme pred demokratizaciju, iz zatvora su pušteni i zatvorenici poznatog montiranog političkog procesa iz 1983. godine, sa rahmetli Alijom Izetbegovićem na čelu. Po njihovom izlasku iz zatvora, neprestano su bili pod prismotrom, a o zaposlenju skoro da nije bilo ni govora. Samo najhrabriji su se usudili komunicirati sa njima. U takvim uvjetima je Salem Šabić, koji je već bio čovjek sa imenom i stavom, te na mjestu predsjednika Odbora IZ Zagreb, prihvatio te ljude u svakom pogledu, a jednom od njih - gospodinu Hasanu Čengiću, našem današnjem sagovorniku, ponudio posao imama u Zagrebačkoj džamiji.

Zagreb je postao važno sastajalište, kamo je rahmetli Alija Izetbegović u više navrata dolazio, pri tom redovno boraveći u Zagrebačkoj džamiji. Ti Alijini boravci u Zagrebu, u posjeti Salemu i njegovim brojnim prijateljima, otvarali su mogućnosti o kojima se u Sarajevu uopće nije razgovaralo. Boraveći ovdje 1989. i 1990. godine, rodila se i ideja o osnivanju političke stranke koja bi brinula o našem narodu i njegovim interesima. Značaj te zagrebačke grupe sa Salemom na čelu, u tim vremenima, a i cijelo vrijeme poslije, bio je i ostao nemjerljiv.

Koliki je taj značaj uistinu bio, o tome svjedoči imena osoba koje su bile potpisnici Inicijative o potrebi osnivanja političke stranke u «Holiday Inn-u». Od ukupno 40 potpisnika Inicijative, čak njih 11 živjelo je i radilo u Hrvatskoj, što je danas samo rijetkima poznato. Obzirom da se ovakvi podaci olahko zaboravljaju, te obzirom da se mi Bošnjaci zabrinjavajuće malo bavimo vlastitom historijom, želim ovom prilikom istaći imena tih osoba koje su, zajedno sa Salemom Šabićom odigrale ključnu ulogu za ponovno buđenje našeg nacionalnog duha:

• Prof.dr.Sulejman Mašović
• Dr. Šemso Tanković
• Šefko Omerbašić
• Dr. Sulejman Čamdžić
• Kemal Nanić
• Faris Nanić
• Nordin Smajlović
• Mirsad Srebreniković
• Fehim Nuhbegović
• Đulko Žunić