DR. AHMED SMAJLOVIĆ

BIOGRAFIJA Dr. AHMEDA SMAJLOVIĆA (1938. – 1988.)

Dr. Ahmed Smajlović je rođen 17. lipnja 1938. godine u Tokoljacima kod Srebrenice kao najmlađe, sedmo dijete uglednog alima toga kraja Ali-efendije Smajlovića. Osnovnu školu je završio u Krnjićima (Srebrenica), zatim Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu 1959. godine. Potom je studirao pravo u Ljubljani (Slovenija) i na kraju je od strane Vrhovnog starješinstva Islamske zajednice bio upućen na studij islamskih znanosti na Sveučilište El-Azhar u Kairo 1962 godine.
Na ovom Sveučilištu studirao je arapski jezik i studij uspješno okončao 1967. godine na Odsjeku za književnost i književnu kritiku, koji po El-Azharovom programu pruža najširi uvid u više islamskih znanstvenih oblasti (arapskog jezika, arapske književnosti, Kur'ana, filozofije i dr.).
Slijedeće, 1968. godine, na istom Sveučilištu upisuje postdiplomski studij, te potom magistrira 1970. godine na temu Muhammed 'Abduhu i njegov utjecaj na modernu književnu arapsku renesansu. Stepen doktora islamskih nauka, prvog na prostorima bivše SFR Jugoslavije, stekao je 1974. godine odbranivši doktorsku tezu pod naslovom Filozofija orijentalistike i njezin utjecaj na suvremenu arapsku književnost.
Početkom 1975. godine dr. Ahmed Smajlović se uključio u rad Islamske zajednice obnašajući dužnost šefa Kabineta reisul-uleme hadži Sulejman-efendije Kemure, a nedugo iza toga od strane Vrhovnog sabora Islamske zajednice izabran je za predsjednika Starješinstva Islamske zajednice Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Slovenije sa sjedištem u Sarajevu. Na toj dužnosti je ostao punih deset godina, unaprijedivši u tom razdoblju rad Islamske zajednice na mnogim poljima djelatnosti. Nakon otvaranja Islamskog teološkog fakulteta u Sarajevu 1977. godine, za čije osnivanje je imao velikih zasluga, izabran je za vanrednog profesora na predmetima Akaid i Islamska filozofija i te je poslove obavljao uporedo s dužnošću predsjednika Starješinstva.
Godine 1985. potpuno se posvećuje profesuri na Islamskom teološkom fakultetu. Studentima i ovom Fakultetu nepoštedno je davao sebe kao profesor, znanstveni radnik i pedagog. Nije samo vodio i održavao svoju katedru na potrebnoj visini, nego je svestranim zalaganjem učestvovao u podizanju, konsolidaciji i preoblikovanju cjelokupne znastvene fizionomije ovog  fakulteta i doprinosio njegovoj reputaciji.
Za vrijeme predavanja bilo mu je stalo najviše do toga da svojim studentima probudi želju za pronicanjem u neizmjerne dubine vjere i islamskog naslijeđa. Godine 1986. izabran je za redovnog profesora na toj jedinoj visokoškolskoj ustanovi Islamske zajednice.
U naponu snage, kada je najviše obećavao na polju znanosti, islamskog rada i djelovanja, od posljedica srčanog udara umro je 11. kolovoza 1988. godine u Sarajevu. Dr. Ahmed Smajlović je bio jedan od zaslužnijih ljudi Bosne i Hercegovine XX. stoljeća na polju islamskog rada. Imao je veliku energiju i takt u radu. To potvrđuje na tisuće održanih vazova i predavanja, svakodnevni obilasci džemata i islamskih institucija na terenu, susreti s ljudima iz krugova znanosti, vjere, kulture i umjetnosti, učešća na brojnim znastvenim skupovima u zemlji i inozemstvu, napisani i objavljeni mnogi radovi i knjige, te prijevodi sa arapskog na bosanski jezik, i obrnuto.
Dr. Ahmed Smajlović je mnogo htio, mnogo započeo, ali mnogo i uradio. Njegova biografija govori o uzoritom čovjeku, muslimanu, znanstvenom radniku i nepokolebljivom islamskom borcu. Kada je stao na pozornicu vjerskog lidera Bosanskih muslimana i Bošnjaka te svojim vanrednim oratorskim sposobnostima zapalio žar vjere na ovoj balkanskoj vjetrometini, počeli su skoro svakodnevni njegovi sudari sa komunističkom vlašću, politikom i ideologijom .
Kao i mnogi drugi bošnjački intelektualci i vjerski ljudi i dr. Smajlović je bio ucjenjivan i proganjan od strane tadašnjeg komunističkog režima samo zato što je promicao ideje islama i slobode vjeroispovijesti. Mnogi naši muslimanski i bošnjački intelektualci su prijevarama i ucjenama bili primoravani davati kojekakve informacije i odlaziti na nekakve razgovore koji su imali za cilj inkriminiranje svega muslimanskog i bošnjačkog, jer je to muslimansko i bošnjačko stanovništvo uvijek za režim predstavljalo stanovitu «sigurnosnu prijetnju». Dr. Ahmed Smajlović je imao dosta neprijatelja u vlasti, ali i u samim redovima Islamske zajednice čiji je jedan dio bio u direktnoj svezi s tadašnjim režimom.
Prof. dr. Jusufa Ramića u tekstu Bošnjaci na El-Azheru, objavljenom u Glasniku, Rijaset, LIX/97., br. 1-2., str. 151-156., kaže da je početkom 1985. godine pokrenut postupak za smjenu dr. Ahmeda Smajlovića s položaja predsjednika  Starješinstva Islamske zajednice. Dr. Ramić tvrdi da se radi o montiranom procesu. Optuživali su dr. Smajlovića za garanciju Starješinstva Islamske zajednice Odboru Islasmke zajednice Zagreb za dobivanje kredita za izgradnju džamije u Zagrebu. Dr. Ramić navodi činjenicu da je garancija bila fiktivnog karaktera, jer nije bila potvrđena od poslovne banke kod koje je Starješinsvo držalo svoja sredstva.
Druga optužba koju navodi dr. Ramić jeste tiskanje doktorskih disertacija Ahmeda Smajlovića i Jusufa Ramića u Kairu. Sredstva jesu išla preko Starješinstva, ali Starješinsvo nije bilo opterećeno tim troškovima. Troškove oko tiska ovih disertacija snosila je organizacija Rabita iz Mekke, kaže dr. Ramić.
Od 1985. godine do iznenadne smrti dr. Ahmed Smajlović se posvetio svojim studentima koji ga se i danas rado sjećaju. Jedan od njih pripovjeda kako ih je bilo stid izaći pred svog dragog profesora, a da ne nauče i ne pripreme se za ispit. Priča se da je bio izvrstan pedagog i da je studente učio i prilikom polaganja ispita.
Iz sjećanja njegovih suvremenika doznajemo da je dr. Smajlović svake nedjelje iza podne-namaza držao predavanja u Begovoj džamiji u Sarajevu. Priča se da je Čaršija zastajala kako bi slušala predivne pouke i poruke tog izvrstnog vaiza.
Nedavno se na našem području pojavila knjiga «Čuvari Jugoslavije» koja ima za cilj rastakanje bošnjačkog i muslimanskog jedinstva. U ovoj sramotnoj knjizi pojavljuju se mnoga imena danas visoko pozicioniranih muslimana i bošnjaka, pa i u redovima Islamske zajednice.

Ovo je bez sumnje još jedan u nizu napada na muslimasnko-bošnjački korpus, a posebice na velike ljude kao što je bio dr. Smajlović. No, o velikim ljudima govore njihova velika djela koja vide svi, a posebno dragi Bog, a ta djela mogu poništiti ljudi, ali će ona kod Svevišnjeg zauvijek biti zapisana i predstavljat će trajni izvor nafake za onog koji ih je počinio.
Mudrim i promišljenim koracima dr. Smajlović je izbjegavao razapete zamke i nezaustavljivo išao naprijed. Zahvaljujući njegovom radu i inicijativi, pokrenuta je mjesečna revija za islamistiku, teologiju i vjersku informatiku pod naslovom Islamska misao, kojoj je jedno vrijeme bio glavni urednik. Oko ovog lista okupila su se najbolja pera bošnjačkog i uopće muslimanskog naroda. Samo u ovom časopisu napisano je preko 50 obimnih radova i prijevoda iz akaida, islamske filozofije, islamske književnosti, tesavvufa i drugih oblasti. Također je jedan od pokretača Zbornika radova Islamskog teološkog fakulteta, u kome je također surađivao. Njegovi radovi su objavljivani i u drugim časopisima i publikacijama na bosanskom, arapskom i engleskom jeziku. Zapaženi su mu znastveni radovi u Glasniku Vrhovnog islamskog starješinstva, u Preporodu – islamskim informativnim novinama, u kojima je također bio urednik, te u Takvimu, godišnjaku Udruženja Ilmijje Bosne i Hercegovine.
Za relativno kratko vrijeme objavio je 260 radova koji svojim obimom prelaze pet tisuća stranica. Njegovo najpoznatije i najobimnije djelo je Felsefetul-istišraki ve eseruha fil-edebil-'arabijjil-mu'asiri, objavljeno na arapskom jeziku. I danas je univerzitetski udžbenik u svijetu. Na bosanski jezik, između ostalog, preveo je i objavio od dr. Mustafe Mahmuda Dijalog s prijateljem, od Rože Garodija Islam, kultura i socijalizam, od Ebu Vefa Taftazanija Filozofija Ihvanus-safa i njihov doprinos islamskoj filozofskoj misli, od dr. 'Abdulaziza Kamila Islam i rasna diskriminacija, od dr. Ibrahima Makdura Islamko-arapski utjecaj na evropsku renesansu na polju filozofije, Dijalog islamskih i evropskih naučnika, od dr. Muhammeda Halefullaha Ahmeda Islamsko-arapski utjecaj na evropsku renesansu, od dr. Muhammeda el-Behija Ahmed ibn Tejmijje, Muhammed ibn 'Abdulvehhab i Muhammed ibn Ali es-Senusi.
Također je preveo Međunarodni kongres o islamskom radu, od Ebul-Dža'fera et-Tahavija Tahavijev akaid, od Imama Ebul-Hasana el-Eš'arija Vjerovanje ehlus-sunneta, ehlul-hadisa i ehlus-selefa, od Dželaludina es-Sujutija Nauka o osnovama vjere, od Imama Ahmeda ibn Hanbela Odgovor džehmijama i zindicima, od Imama Ahmeda ibn Tejmijje Kitabu et-tevhid, od Imama Muhammeda ibn Jusufa es-Senusija Ummul-barahin i mnoge druge. Na arapski je s bosanskog jezika preveo, zajedno sa dr. Huseinom Abdullatifom, poznato djelo bosanskohercegovačkog pisca Meše Selimovića Ed-Dervišu vel-mevtu (Derviš i smrt) koje je objavljeno u Kairu 1970. godine i u Tripoliju 1981. godine. Također je na arapski jezik preveo poznatu poemu Hasanaginicu. U njegovoj zaostavštini ostalo je nekoliko knjiga pripremljenih za tisak od kojih je najznačajnija Historijski razvoj akaidske nauke i njezini glavni predstavnici i Hrestomatija akaidskih tekstova.
Svojim pregalačkim radom dr. Ahmed Smajlović je želio oživjeti neke od klasičnih obrazaca nekadašnjih velikih, univerzalnih ličnosti, pomiriti politiku i znanost, pisanje i oratorstvo, rukovođenje i neposrednu djelatnost i sve to objediniti u svojoj ličnosti. U velikoj mjeri on je u tome uspijevao, što je mogao postići zahvaljujući snazi i erudiciji njegovog duha i tjelesnoj kondiciji. Njegov znastveni opus ugrađen čvrsto u temelje bosanskohercegovačke i svjetske islamologije i islamistike uvrstio ga je u red velikana ovih prostora i šire. U bosanskoj i muslimanskoj povijesti dr. Ahmed Smajlović će ostati neprolazan i nazaobilazan zahvaljujući čvrstini građe od koje je satkao svoje djelo i bogatsvu misli koje ono sadrži.
On predstavlja simbol stvaralačkog rada znastvenika koji je cijeli svoj život uložio u otkrivanje, traganje, proučavanje i nalaženje. On simbolizira univerzalnog islamskog borca kakav se jednom u sto godina rađa.
Njegova velika želja za islamskim radom ogleda se i u činjenici da je on jedan od nazaslužnijih ljudi za izgradnju Zagrebačke džamije i Islamskog centra u Zagrebu. Također je posebno zaslužan za organiziranje i kupnju mnogih vjerskih objekata Islamske zajednice u Hrvatskoj, posebice mesdžida i prostorija u Splitu, Dubrovniku i dr. Neosporna je činjenica da je dr. Smajlović ovim zadužio muslimane i Islamsku zajednicu u Hrvatskoj i oni su mu zbog toga zahvalni.
Veličinu lika i djela dr. Smajlovića potvrđuje i činjenica da je on jedan od rijetkih bosanko-hercegovačkih alima čija su biografija i životno djelo našli mjesta u kapitalnim biografskim djelima kao što je Ziriklijev Al-A'lam. Također ime dr. Smajlovića se našlo i u Islamskoj enciklopediji koju je 2001. godine izdao Mešihat Republike Turske. Tu se na dvije stranice govori o životu i djelu dr. Ahmeda Smajlovića.
Nažalost i danas neki nastoje pokriti veličinu lika i djela dr. Ahmeda Smajlovića. Sramotno je da samo jedna institucija Islamske zajednice, Zagrebačka medresa nosi ime ovog velikana islamske misli. Nadati se je da će u budućnosti biti rasvjetljen lik i djelo Doktora jer on to svakako zaslužuje.
Neka mu Svevišnji Allah podari lijepi džennet i neka djela velikih ljudi nikada ne padnu u zaborav.