Muftija bihaćki hafiz Mehmed-ef. Kudić se nalazi u posjeti Mešihatu Islamske zajednice u Hrvatskoj, gdje je prisustvovao otvorenju Međunarodnog natjecanja u hifzu Kur’ana Časnog u Rijeci, te je danas održao hutbu u džamiji Islamskog centra u Rijeci.

 

Hutbu muftije Kudića prenosimo u cjelosti:

 

Hvala Allahu, Gospodaru svjetova. Njemu se zahvaljujemo, od Njega pomoć tražimo. Koga Allah uputi – on je na pravom putu, a koga On u zabludi ostavi – niko ga ne može uputiti.

 

Svjedočim da nema drugog boga osim Allaha. I svjedočim da je Muhammed Njegov rob i Poslanik. Neka su salavat i selam na njega, njegovu obitelj, ashabe i na sve one koji ga slijede do Sudnjeg dana.

 

Braćo u islamu!

 

Današnju hutbu započinjemo podsjećanjem na Dan džamija, koji se obilježava svakog sedmog svibnja i predstavlja važan datum za sve nas. Ovaj dan nije samo sjećanje na fizičko uništenje Ferhadije i drugih džamija u Bosni i Hercegovini, već i snažan simbol borbe za očuvanje našeg identiteta i kulturne baštine muslimana.

 

Svibanj, mjesec u kojem se tradicionalno obilježava Dan džamija, simbolično nosi poruku obnove, nade i buđenja – kako prirode, tako i našeg duhovnog života. U tom svjetlu, ovaj dan nas podsjeća na značaj džamije kao mjesta okupljanja, ibadeta i sedžde.

 

Džamije nisu samo prostori namaza, već su stubovi zajednice. One svjedoče o našoj historiji, identitetu i trajnom otporu prema zaboravu. Njihovo prisustvo u našim životima nadilazi arhitektonsku vrijednost – one su duhovna uporišta i čuvari naše zajedničke memorije.

 

Uzvišeni Allah kazuje u suri Hadž riječima:

 

 „A da Allah ne suzbija neke ljude drugima, do temelja bi bili porušeni manastiri, i crkve, i sinagoge, a i džamije u kojima se mnogo spominje Allahovo ime. A Allah će sigurno pomoći one koji vjeru Njegovu pomažu – ta Allah je zaista moćan i silan.“ (Hadž, 40)

 

Allah, dželle šanuhu, ovim riječima podsjeća da su progoni pravovjernih nešto što se ponavljalo kroz cijelu ljudsku povijest. Upravo zato, ovaj ajet ima snažno upozorenje, ali i poruku nade; upozorenje da će ljudi bolesnih srca rušiti vjerske objekte, i nadu da će uvijek biti onih koji će gradi, održaviti i brinuti se o Božijim kućama.

 

Danas smo ovdje povodom posebnog i lijepog događaja – natjecanja u učenju Kur’ana Časnog. Ovo nije samo takmičenje – ovo je ibadet, posebna prilika da se srca povežu s govorom Uzvišenog Allaha, i da se podstaknemo na još veću ljubav prema Njegovoj Knjizi.

 

Zahvaljujući ovom i brojnim drugim projektima, Islamska zajednica u Hrvatskoj postala je primjer funkcionalne, otvorene i odgovorne vjerske zajednice, koja na najbolji način njeguje vrijednosti vjere i aktivno doprinosi društvu u cjelini.

 

Izražavam iskrenu zahvalnost uvaženom muftiji, akademiku Azizu ef. Hasanoviću, na njegovom pozivu i prilici da danas budem ovdje, u Islamskom centru u Rijeci.

 

Draga braćo!

 

U svakom zanimanju i svakoj djelatnosti težimo tome da poslove obavljaju oni koji su u tome najbolji. Tako, na primjer, za vrsnog majstora kažemo da je “pravi majstor”, a za posvećenog i uspješnog učitelja – “pravi učitelj”.

 

Na sličan način, Kur’an nam daje jasnu sliku o tome ko su “pravi vjernici”. Definira ih kroz pet ključnih osobina koje ih izdvajaju i čine uzorom vjere, morala i ponašanja.

 

Allah, dž.š., kaže u suri El-Enfal:

 

إِنَّمَا ٱلْمُؤْمِنُونَ ٱلَّذِينَ إِذَا ذُكِرَ ٱللَّهُ وَجِلَتْ قُلُوبُهُمْ

“Pravi vjernici su oni čija srca zadrhte kad se Allah spomene“

 

 

 

To su ljudi čista i iskrena srca, ispunjeni strahopoštovanjem prema Allahu. Njihova srca nisu tvrdokorna, već blaga, ponizna i duboko svjesna Božije prisutnosti u svakom trenutku. Dovoljno je da im se spomene da je nešto Allah rekao – oni se odmah usmjeravaju prema tome s potpunom predanošću.

 

Njihova vjera nije samo forma, već živa veza s Gospodarom svjetova. Suprotno tome, prvi znak slabog imana jeste ravnodušnost prema Božijim riječima. Kada čovjek ne osjeća potrebu da se odazove Božijem pozivu, kada ostaje hladan na ajete Kur’ana i upute poslanika, to je jasan znak udaljenosti od vjere.

 

وَإِذَا تُلِيَتْ عَلَيْهِمْ ءَايَٰتُهُۥ زَادَتْهُمْ إِيمَٰنًۭا وَعَلَىٰ رَبِّهِمْ يَتَوَكَّلُونَ

“Kad im se uče ajeti – povećava im se iman, oni se oslanjaju samo na svoga Gospodara.“

 

Vjernici ne slušaju Kur’an kao obične riječi – već svaku riječ osjećaju, i to im pojačava vjeru i predanost. Ovaj dio ajeta najbolje opisuje kako istinski vjernici reagiraju na kur’anske riječi. Njihova vjera se povećava svaki put kada čuju Njegove ajete, a srca postaju ponizna puna strahopoštovanja. Kur’an je knjiga nenadmašne stilske i jezičke ljepote. U njemu je sve ibadet, kako slušanje i učenje tako i samo gledanje u stranice.

Vjernici se u svim životnim situacijama i iskušenjima oslanjaju na Allaha, a ne samo na vlastitu snagu, ljude ili imetak.

 

ٱلَّذِينَ يُقِيمُونَ ٱلصَّلَوٰةَ وَمِمَّا رَزَقْنَٰهُمْ يُنفِقُونَ

 „Oni koji molitvu obavljaju i dio od onoga što im Mi dajemo udjeljuju.“

 

To nisu samo oni koji klanjaju, već oni koji redovno, svjesno i sa smirenošću obavljaju pet dnevnih namaza, kako je Allah naredio.

Vjernik zna da je ono što ima – imetak, zdravlje, vrijeme – emanet od Allaha, i zato pomaže drugima zahvaljući Njemu na tim blagodatima.

 

أُو۟لَٰٓئِكَ هُمُ ٱلْمُؤْمِنُونَ حَقًّۭا ۚ لَّهُمْ دَرَجَٰتٌ عِندَ رَبِّهِمْ وَمَغْفِرَةٌۭ وَرِزْقٌۭ كَرِيمٌۭ

„Oni su, zbilja, pravi vjernici – njih počasti, i oprost, i obilje plemenito kod Gospodara njihova čekaju.“

 

Nagrada za one koji posjeduju ove plemenite osobine nije mala – to su visoki stepeni (deredžat) na ahiretu, Allahov oprost i plemenita opskrba iz Njegove neizmjerne milosti.

 

Onoliko koliko su napredovali u svojoj vjeri, toliko će na Sudnjem danu biti uzdignuti – bit će im dodijeljeni visoki položaji, a njihovi grijesi, uz Allahovu milost, bit će oprošteni. Njihova opskrba bit će stalna, čista i plemenita.

 

Draga braćo,

 

U vremenu velikog tehnološkog napretka kada se istinska vjera potiskuje, kada se zaboravlja Kur’an i kada se zapostavljaju namazi, ovo su ajeti koji nas vraćaju na razmišljanje. Zadrhte li naša srca kada se spomene Allah? Povećava li se naš iman kada slušamo učenje Kur’ana? Oslanjamo li se na Allaha u svakodnevnom životu? Je li nam namaz redovan i udjeljujemo li od onoga što nam je Allah dao?

 

Ako na ova pitanja iskreno odgovorimo, znat ćemo gdje smo.

 

Zato, iskoristimo priliku, ojačajmo svoj iman, učimo Kur’an, i čuvajmo namaz.

 

Gospodaru naš, učini nas od onih koji Te se boje kad se Tvoje ime spomene, čije se srce smiri kad se uče Tvoji ajeti, koji se na Tebe oslanjaju, koji namaz obavljaju i dijele od onoga što si im dao.

 

Gospodaru naš, oprosti nam, uzdigni nas i opskrbi nas iz Svoje plemenitosti. Amin!

 

Rijeka, 9. svibanj 2025. godine

 

Hatib: Muftija bihaćki hafiz Mehmed-ef. Kudić