P O V I J E S T

POVIJEST MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE ZAGREB

PREMA PREDLOŠKU PROF. DR. OSMANA MUFTIĆA

IZGRADNJA NOVE ZAGREBAČKE DŽAMIJE


Početkom 1979. Skupština grada je ponudila pet mogućih lokacija za izgradnju džamije, kao zamjenske lokacije za Bijeničku. Odlučeno je da se prihvati parcela na području naselja Borovje, južno od autoputa. Izvršno je vijeće Skupštine grada Zagreba uz postignutu suglasnost općine Pešćenica, ponudilo zemljište uz rukavac Savice na Borovju (17.938m2), istočno od Folnegovićevog naselja i južno od autoputa gdje je bila tvornica Coca-cola-e. Zemljište nije imalo nikakvu infrastrkturu, niti vodu niti struju, baš ništa.


Ovako je izgledala odabrana parcela za gradnju nove Zagrebačke džamije

Dok se na parceli nije počela graditi džamija džematlije su je zasadili povrćem

Ponuđeno je arhitektima Džemalu Čeliću i Mirzi Golšu da izrade idejni projekt islamskog centra pošto su obojica bili suradnici profesora Najdhardta sa instituta za arhitekturu Arhitektonskog fakulteta u Sarajevu.


Džematlije su prionile da zemljište urede

Odmarajući se od fizičkih napora namazom su napajali svoje duše

POČETAK RADOVA NA NOVOJ ZAGREBAČKOJ DŽAMIJI

• Dan 11. rujan 1981. godine je odabran za svečanost polaganja kamena temeljca za novu Zagrebačku džamiju.

• Na svečanosti polaganja kamena temeljca nazočili su mnogi uzvanici i gosti, a samu svečanost je otvorio imam zagrebački Ševko ef. Omerbašić, te Salim Šabić, predsjednim Građevinskog Odbora. Na svečanosti je govorio i Reis-ul-ulema Islamske zajednice u SFRJ Naim ef. Hadžiabdić. Posljednji je govornik bio dr. Ahmed Smajlović, predsjednik Starješinstva (današnji Mešihat) Islamske zajednice za Bosnu i Hercegovinu, Hrvatsku i Sloveniju.

Nakon završenih govora, Reis-ul-ulema, Salim Šabić i Mustafa Plićanić otišli su do mjesta gdje je trebalo postaviti kamen temeljac.
Tu je Salim Šabić zaklao kurban (ovna), te su onda uz učenje tekbira postavili povelju kao kamen temeljac.

Zagrebački džemat u svojem najljepšem obliku. Radnim se je akcijama u nekoliko tjedana očistio čitav teren.

GRADNJA DŽAMIJE

• U kolovozu 1981. godine je kao najpogodniji izvođač odabrano građevinsko poduzeće TEHNIKA iz Zagreba, s kojoj je 21. listopada 1981. sklopljen ugovor o građenji džamije.

• Odbor islamske zajednice u Zagrebu, na čelu s Mustafom Plićanićem i Građevinski odbor na čelu sa Salimom Šabićem počinju teški posao izgradnje džamije. Temeljem financijskog ugovora s GRO TEHNIKOM i na temelju garancije Privredne banke 14. prosinca 1981. izvođač je započeo s iskopom zemlje, da bi početkom 1982. počelo betoniranje temeljnih stopa.

Objekat je iz dana u dan rastao.
Nnije dugo prošlo a krovne ploče su salivene a sjajna bakarna kubeta su nicala jedno za drugim.
Vitki minaret je iz dana u dan stremio ka nebeskim visinama. Ubrzo pošto je glavno, veliko-razlomljeno, kube džamije bilo prekriveno bakarnim limom na istom je izbio požar. Bio je to dan suza i žalosti, ali i odlučnosti da se usprkos svemu veličanstveno djelo što prije završi.
Kada je izgrađena šerefa minareta imam Ševko ef. Omerbašić je na njoj klanjao namaz zahvalnosti Uzvišenom Stvoritelju što mu je podario veliku čast da bude jednim od glavnih kreatora ovog veličanstvenog djela. Preostalo je još samo da se na vrh vitkog minareta montira "zlatni" alem.
Mnogobrojne delegacije su posjetile gradilište džamije.

Emisari ovog džemata h. Ševko ef. Omerbašić i h. Salim Šabić su u akciji prikupljanja sredstava posjetili mnoge institucije i pojedince širom islamskog svijeta. Tako su posredovanjem dr. Baše iz Sudana posjetili šejha Sultana od Šarže koji je prihvatio da bude vakif džamije za koju je dao prilog od 2,5 milijuna US dolara, postavši tako najvećim vakifom bez ikakvih zahtjeva. 19. kolovoza 1983. godine šejh Sultan od Šaržeu je posjetio zagrebačke muslimane. Visokog gosta dočekali su predstavnici vlasti, ali i predstavnici muslimana na čelu sa dr. Ahmedom Smajlovićem. Tom prigodom najveći vakif Zagrebačke džamije je obišao objekat i obećao daljnju pomoć ako to ustreba.

• Džamija je završena u proljeće 1987. godine kada je bilo tzv. "radno otvaranje" a veliko svečano otvaranje se deslion 06. rujana iste godine kada je svečanosti, i pored toga što je skoro čitav dan padala kiša, prisustvovalo preko 100.000 ljudi.