|
Muftija Ševko ef. Omerbašić
DESETA OBLJETNICA
smrti rahmetli prof. dr. Sulejmana Mašovića
- Rahmetli dr. Mašović je bez sumnje bio jedna od najvećih vrijednosti
zagrebačke Islamske zajednice, ali i hrvatske.
- Bio je jedan od najvećih intelektualaca-muslimana u gradu i državi.
- Predstavljao je Zajednicu u organima Islamske zajednice u BiH i Jugoslaviji
dugi niz godina obavljajući dužnost člana Sabora BiH, Hrvatske i Sloveniji i
Vrhovnog Sabora u Jugoslaviji.
- Bio je dugi niz godina član Odbora Islamske zajednice u Zagrebu.
- Bio je član mešihata Islamske zajednice u Hrvatskoj od njegovog osnivanja, pa do smrti.
- Teško da se mogao zamisliti i jedan broj Glasnika i Preporoda bez njegovog
članka. U to vrijeme vrlo je mali broj autora surađivao s ovim listovima, a
pogotovu iz redova laika.
- Usudio bih ustvrditi da je rahmetli doktor bio najveći stručnjak za
muslimansku dijasporu kako u tadašnjoj Jugoslaviji, tako i u Europi.
- Rahmetli doktor je bio pragmatični teolog. Njegova razmišljanja o islamu i
Islamskoj zajednici išla su u korak s vremenom i mjestom u kome su živjeli
muslimani. Zbog toga je ponekada doživljavao kritike konzervativnih teologa
koji su pretjerano idealizirali oko suvremenih islamskih pitanja i problema.
- Velika je šteta što Islamska zajednica iz bivše države nije više koristila
doktorove spoznaje života muslimana u kršćanskim sredinama.
- Ja sam se ne jednom uvjerio da je on imao potpuni pregled muslimana na
Zapadu, a posebice u zapadnoj Europi.
- Dr. Mašović je bio po vokaciji humanitarac koji je najbolje poznavao
socijalnu sliku muslimana u Hrvatskoj i Sloveniji, ali i u zapadnoj Europi.
- Od početka domovinskog rata u Hrvatskoj i agresije na BiH dr. Mašović se
sav predao humanitarnom radu i svojim savjetima i sugestijama dao veliki
doprinos rješavanju humanitarne krize našega naroda i izbjeglica i prognanika.
- Kao intelektualac, autor i predavač, dr. Mašović je dao svoj najveći doprinos
radu i razvoju Islamske zajednice.
- Kao autor napisao je mnogobrojne članke u našim glasilima, Glasniku,
Preporodu, Islamskoj misli i drugim glasilima. Dio tih članaka i vrijednih misli,
uspjeli smo uz velike napore objediniti i objaviti u knjizi Islamska gledišta
koju je za života izdao. Za objavljivanje te knjige jedva smo ga nagovorili. Držao se daleko od bilo kakve popularizacije svoje osobe. Skromnost mu je bila najača strana.
- Bio je kako sam rekao veliki intelektualac, i to su mu svi priznavali. Uostalom
njegova je obitelj bila visoko intelektualna. Unatoč činjenici da je bio visoki
intelektualac, religiji je prilazio s najvišim stupnjem odgovornosti i poštovanja.
Ako bi netko u njegovom prisustvu vrijeđao odredbe vjere, ne bi se suzdržao a da mu žestoko ne uzvrati. Bio sam dosta puta nazočan njegovim reakcijama na kritiku islama, i to u sredinama izvan Islamske zajednice.
- Kao predavač dr. Mašović je bio izvanredan. Dosta je Vas koji ste ga slušali
na predavanjima. Ova tribina na kojoj se večeras nalazimo, a koju smo posvetili rahmetli doktoru, osnovao je on i njegova supruga dr. Fatima 12.02.1961. godine, i uskoro će navršiti 47 godina neprekidnog rada. Zahvaljujući doktoru brojne su generacije zagrebačkih muslimana dobivale prve informacije o islamu. Zahvaljujući upravo ovoj Tribini i rahmetli doktoru, zagrebački su muslimani bili najupućeniji u svoju vjeru od svih muslimana bivše države.
- Rahmetli doktor je bio plemenita osoba. Malo nas znade da je pomagao
sirotinju šakom i kapom. Koliko sam puta bio posrednik njegove pomoći,
zamolivši me da to nikome ne pričam. Rijetko koje dijete u Tomašićevoj nije
dobilo od njega čokoladu koju su kćer i sin donosili iz Beča.
- Savršeno je komunicirao sa djecom i ženama. Najbrojniji slušatelji njegovih
predavanja bile su upravo žene.
- Ostavio je iza sebe veliku prazninu, koja ni do danas nije popunjena.
Džematlije su petkom dolazili sat prije džume da bi slušali njegovo predavanje. Nitko neće biti sposoban kao on u predavanjima i komunikaciji s džematom.
- Dr. Mašović nije nikada htio naplatiti dnevnice ili bilo koju uslugu od Islamske zajednice. Jedino bi ga ponekad prevarili pa bi mu kupili knjigu koju je želio.
- Svi koji smo bili bliski s njim primijetili smo da je svoja predavanja bilježio u
stenogramima, koje osim njega nije nitko mogao pročitati. Dr. Fatima hanuma mi je rekla da ti stenogrami i danas postoje i nalaze se na papirićima, koje na žalost nitko ne može odgonetnuti.
- Posebna je šteta što njegova sklonost za humor nije zabilježen i prenesen
muslimanima. U tome je bio nenadmašan i svi smo jedva čekali da nam ih ispriča. Ja sam dio tog njegovog bogatog humora zabilježio, a vjerujem da su i drugi bar nešto zapamtili. Možda bi mu se odužili kada bi to bogatstvo narodnog humora sabrali i objavili. Naročito su zanimljivi njegovi komentari na "vrh" Islamske zajednice u bivšoj Jugoslaviji.
- Međutim, doktor nije bio samo vjerski aktivista. U ponedjeljak sam imao priliku vidjeti emisiju o školi Narodnog zdravlja Andrija Štampar gdje je rahmetli doktor imao vrlo značajnu ulogu putujući s ministrom zdravlja i tadašnjim aktivistima razbijajući predrasude o zdravstvenim prilikama i neprilikama u tadašnjoj državi. Njegov doprinos narodnom prosvjećivanju nakon Drugog svjetskog rata izgleda ostat će neistražen. Povremeno smo od njega slušali kazivanja s tog posla, koji je bio pionirski. On je bio i profesor na Fakultetu za defektologiju, gdje je ostavio dubokog traga. On je bio član i HHO, gdje je također dao značajan doprinos, a o čemu će nadam govoriti profesor Banac.
- Imati takvog muslimana, intelektualca i učitelja u svojoj sredini, prava je sreća za zajednicu kao što je naša.
- Silno je volio pričati, a najviše pitati. Kada sam ga zadnji put posjetio u bolnici, dva dana prije smrti, bio je pričvršćen za krevet i bolničarka mi je rekla da je nemiran. Tada sam mu rekao da mora biti discipliniran pacijent. Rekao mi je da ga je sestra zavezala za krevet jer ju je molio da priča s njima, a ona mu je odgovorila neka šuti, i potom ga zavezala za krevet. Bila je to njegova zadnja komična predstava. Silno je volio humor i šalu. U tom nije poštedio ni sebe ni Fatimu hanumu. Poslije njega zagrebački džemat se rijetko smije i šali.
Molim Svevišnjega Allaha džellešanuhu da našem doktoru podari džennet za sve što je uradio za islam i muslimane.
|
Dr.Sulejman Čamdžić
DESET GODINA OD SMRTI PROF. DR. SULEJMANA MAŠOVIĆA
Poštovani prisutni,
Prije svega hvala Islamskoj zajednici što je odlučila na ovaj način obilježiti deset godina od smrti prof. dr. Sulejmana Mašovića, koji je, usudjujem se to reći,dugo godina, bio jedan od važnih stubova ove zajednice. Znam da je u zadnjim godinama njegovog života u vrhu Islamske zajednice bilo ljudi koji su ga izuzetno cijenili, ali je bilo i onih koji ponekad nisu pokazivali dovoljno razumijevanja za neke njegove postupke.
Kako se ovdje danas radi o prigodničarskom sjećanju ne bih želio govoriti kao znanstvenik, pa vas molim dozvolite mi da govorim kao dugogodišnji osobni i kućni prijatelj dr. Mašovića i zato mi nemojte zamjeriti ako primijetite da sam ponekad emotivan, ili možda pristran, pa krenimo na sjećanja.
Prof. dr. Sulejman Mašović rodjen je u New Jorku kako je u šali nazivao svoju Novu Varoš u kojoj je došao na svijet kao najstarije dijete u brojnoj porodici. Završio je Veliku medresu u Skoplju. Pravni fakultet započinje u Beogradu, ali ga završava u Zagrebu gdje i doktorira.
Koliko znamo prvo radno mjesto bilo mu je imamska dužnost u Nišu. Bilo je to vrijeme pred Drugi svjetski rat. Iz tog razdoblja pričao je puno anegdota. Spomenut ću samo jednu koja mi je ostala u sjećanju. Jedan čovjek je trebao neku njegovu uslugu i pisao mu pismo te ga adresirao na slijedeći način "Mato džemato turski pop Niš". Trebalo je napisati Imamat džemata,ali ovaj neobrazovani čovjek to nije znao ili nije htio znati. Medjutim Mašović je to pismo dobio, pa to govori koliko je bio popularan u Nišu iako je tek počinjao životnu karijeru.
Početkom Drugog svjetskog rata Sulejman Mašović dolazi u Sarajevo, gdje se odmah uključuje u društveni život grada. Govori na različitim tribinama, a posebno drži vatrene govore u kojima traži pomoć za izbjeglice, koji u sve većem broju pristižu iz Istočne Bosae. On obilazi izbjegličke logore. Posebno je poznat njegov odlazak u veliki izbjeglički logor na Alipašinom Mostu kod Sarajeva, gdje je medju izbjeglicama bilo i oboljelih od tifusa. Po svemu izgleda da će ovaj rad i briga o izbjeglicama odrediti njegov kasniji životni poziv. On će se poslije cijeli život profesionalno baviti pomaganjem osobama s invaliditetom to jest onima kojima je pomoć potrebna.
Za vrijeme Drugog svjetskog rata ili tačnije 194-3-godine dolazi u Zagreb gdje radi u Ministarstvu skrbi i opet najviše radi i pomaže izbjeglicama. Ali on se i ovdje ukjlučuje u društveni život grada.Tako Zlatko Hasanbegović u svojoj knjizi "Muslimani u Zagrebu 1878.-194-5-" navodi na više mjesta angažman tada mladog Sulejmana Mašovića u muslimanskoj sredini u Zagrebu i to medju studentima gdje je Predsjednik Hrvatskog akademskog kluba "Musa Ćazim Ćatić", zatim u kulturnom društvu muslimana Narodna uzdanica gdje je prvi tajnik, te u Džematskom medžlisu Zagreb, pa i u Kulturnom društvu muslimana Preporod.
U proljeće 194-5-godine Mašović se ženi sa dr. Fatimom Karabeg, kćerkom uglednog mostarskog alima,koji je napravio prevod Kur'ana. O ovom prevodu se u široj javnosti vrlo malo zna, jer je izdan u malom broju primjeraka.
Koliko god je za ovu tribinu najvažniji rad profesora Mašovića u Islamskoj zajednici i na islamskim temama ipak mislim da treba barem u najkraćem spomenuti njegov društveni a posebno profesionalni rad. Bio je suosnivač i medju vodećim ljudima čitavog niza društava - udruga invalidnih osoba. Medjutim u stručnim krugovima koji su se bavili problemima invalidnih osoba dakle defektnih bio je visoko cijenjen kako u domaćim krugovima i u bivšoj državi tako i u medjunarodnim krugovima.To potvrdjujm činjenice da je na brojnim stručnim i znanstvenim skupovima, simpozijima, kongresima i drugim vrlo često predsjedavao, a skoro uvijek bio u komisijama za zaključke. Mogao je to jer je suvereno vladao strukom kojom se bavio, ali je isto tako i suvereno vladao s nekolko svjetskih jezika.
Na kraju sve to potvrdjuju i brojne povelje, diplome i priznanja, koje je dobijao kako od društvenih tako i od profesionalnih orgarnizacija.
Profesor Sulejman Mašović je bio čovjek širokih vidika, golemog znanja rekao bih enciklopedijskog, ogromne radne enrgije ,i velikog ljudskog strpljenja. Uz to bio je i vrlo skroman i jednostavan, ali i duhovit i uvijek spreman na šalu pa i na svoj račun.
Pisao je u različitim sručnim časopisima iz područja defektologije, a jedno vrijeme je i uredjivao jedan takav časopis.Onima koji rade u Islamskoj zajednici poznato je da je pisao i u islamskimčasopisima i novinama.
Na njihova vrata često su dolazili brojni poznati ali i nepoznati ljudi i tražili vrlo različite pomoći. Koliko znam nikad nkoga nije odbio. Svakoga je pažljivo saslušao i nije dijelio prazna obećanja, ali je sigurno učinio najviše što je mogao da bi čovjeku pomogao. Mojoj supruzi je ponekad u šali znao reći "Lahko je tebi ti nisi blizu Glavnog kolodvora pa te ne mogu naći ovi koji traže pomoć.
Iz njegovog širokog društvenog angažmana spomenut ćemo samo da je bio član Hrvatskog Helsinškog Odbora od njegovog osnivanja. Ovaj Odbor je ustanovio jednu nagradu koju je nazvao po trojici svojih zaslužnih članova medju kojima je i ime dr. Mašovića. To dovoljno govori koliko su ga u HHG-u cijenili.
U dugim godinama našeg prijateljevanja razgovarali smo o svemu i svačemu. Ponekad se nismo ni slagali, što je ljudski i razumljivo. Kad bismo razgovarali o islamskim temama, onda bi mi znao reći "Znaš Sulejmane ja o tome moram govoriti. Ja to doživljavam kao svoju dužnost i obavezu da ljude upoznam s porukom. Koliko će ko od toga prihvatiti to je stvar svakog pojedinačno. Ja nikoga niti mogu nilti hoću prisiljavati na to, jer kao što znaš u vjeri nema prisile.
Sve što smo ovdje čuli, kao i još puno toga što danas nije rečeno govori da je profesor dr. Sulejman Mašović bio izuzetno veliki čovjek, čovjek koji zaslužuje naše puno poštovanje. Jedan od načina da to poštovanje iskažemo jeste da sačuvamo i njegujemo uspomenu na njega i da je prenosimo na mladje naraštaje.
Hvala vam na pažnji.
|
