U četvrtak 22. 11. 2007./ 12. zu-l-kadeta 1428. h. godine u okviru Islamske tribine predavač je bio muftija Ševko ef. Omerbašić. Muftija je zapravo ponudio dvanest teza o bošnjačkom nacionalnom pitanju koje su izazvale izuzetnu pozornost i vrlo različite reakcije. Mislim da će ove teze i dalje zaokupljati pozornost, kako stručno-znanstvene javnosti, tako i običnih ljudi, posebice Bošnjaka.

(1)  Naša etnička pripadnost, kojoj stoljećima pripadamo, vapi za obnovom i istraživanjima. Mi još ni danas nismo sigurni u mnogo toga o našem porijeklu i trebat će puno truda i istraživanja da dođemo do prave istine.
(2) Narodi se, štovana gospodo, ne stvarju dekretima pa je tako i s nama Bošnjacima. Stvaranje naroda je tisućgodišnji proces i djelovanje znanih i neznanih, duhovnih i materijalnih silnica života. Postanak jednog naroda sliči postanku rijeke. Milijarde kapljica vode probijaju se kroz zemlju, zaobilazeći ili rušeći prepreke pred sobom, ujedinjuju se u izvore a zatim u potoke i na kraju u snažne riječne bujice. Tako je i sa nastankom naroda čiji postanak možemo pratiti kroz stoljeća i znademo da nam je sadašnjost zbir naše prošlosti. Kao i u slučaju vode, geografske i klimatske prilike snažno djeluju na oblikovanje naroda. One im određuju razvoj, snagu, stanje i zanimanje i daju biljeg njegovoj kulturi. Narod i kultura dva su neodvojiva pojma, jednog nema bez drugog, jedan proizlazi iz drugog.
(3) Narod je zajednica ljudi povezana sviješću o zajedničkoj pripadnosti, koji imaju zajedničku težnju koju nazivamo  idealima. Narod se rađa kada se rodi svijest o zajedništvu i s njim se rađa i njegova kultura.
(4)  Kultura je duhovnost jednog naroda. Na duhovnost snažno utječe religija, koja je zapravo oblikuje. Otuda religija ima najznačajnije mjesto u kulturi jednog naroda. Za to držim jednom od značajnih obveza Islamske zajednice da se uz vjerske i  duhovne zadaće bavi i nacionalnim pitanjem. Uz religiju, na
kulturu utječe i narodno stvaralaštvo, znanost, umjetnost, književnost, urbanizam, arhitektura i ekonomija. U svezi naše bošnjačke nacionalnosti mnogi su nam detalji iz njenog stvaranja  nepoznati koje treba tek istražiti. Pred nas se postavljaju važna pitanja i traže jasni odgovori, kao što su:
- Odakle smo došli?
- Kakvi smo prije toga bili?
- Što nas je učinilo ovakvim kakvi smo danas?
- Što smo od drugih primili?
- Što smo drugima dali?
- Kakva je uloga pojedinaca i grupa u našem nacionalnom stasanju?
- Što nas je održalo da u stoljetnoj životnoj utakmici sačuvam svoj identitet?
Ova i druga pitanja otkrivaju nam prošle staze kojima su hodile desetine generacija naših predaka. Po njima možemo planirati naše sadašnje i odrediti buduće putove jer snage koje su nas pokrenule u pradavna vremena još i danas žive u nama, samo ih treba probuditi. Samo po duhovnosti i kulturi narodi se održavaju u životu. Otuda smatram opravdanim, naprotiv nužnim, da se Islamska zajednica pored vjerskih i duhovnih bavi i nacionalnim bošnjačkim pitanjem. Danas u Europi nacionalno pitanje spada u sam vrh interesa. Mi smo dugo bili izvan nacionalnih tokova, pored ostalog, i zato što nam je u prošlom režimu bilo najstrožije zabranjeno baviti se nacionalnim pitanjem.
(5) Skromno sudim da mi Bošnjaci ne posjedujemo ni minimum informacija o našem etničkom porijeklu prije Osmanlija. Zašto je to tako teško je objasniti. Cilj mog istraživanja je ponuditi informacije i podatke na razmišljanje i eventualna istraživanja. Prošlo je punih 14 godina otkako smo odlučili vratiti naše povijesno nacionalno ime. Čini mi se da smo vrlo malo učinili do sada. S toga držim da Islamska zajednica kao neovisna i slobodna institucija ima najviše mogućnosti, ali i obveze da se, uz ostalo, bavi i ovom vrlo važnom sastavnicom našeg sveukupnog bića.
(6) Naše nacionalno stanje posljednjih stotinjak godina, otužno je i sumorno i zahtjeva poduzimanje hitrih mjera koje će nam podići samopouzdanje i ponos. Naročito je potrebna podrška pjesnika, književnika i svih onih koji nas mogu motivirati na snažnija nacionalna pregnuća. Jedan nepoznati pjesnik kaže:

Rekoše nam, vi ste uvijek bili roblje
I povijest vaša nalik je na groblje
Na kome niti pravog nišana nema
Ponegdje kamen bez imena nijema
I korov svuda!
Uza sve su pute otaca vaših kosti razasute
U rodnom tlu mrtvaca san ne sanjaju
Pognojili su kao đubre zemlju
I nestade ih pustih... bez spomena

Svu prošlost vašu zastrla je sjena
I zavio ih mrak
Da, to nam kažu!
A u meni sve nešto tišti i viče:
Lažu, iako nema grobova, spomenika, zidina, ploča, pergamena i slika
Mi ipak znademo što bješe i kako bješe
Ne, razasute na sve četiri strane
Već u našem tijelu leže zakopane otaca naših put i kosti sve!
Propao im nije ni duh ni lik
Pognojili su tlo iz koga nikosmo mi
Njivu što radimo, putove što svikosmo
Njih mrtvih mi smo živi spomenik.
Ako su nam prošlost i stvarnost otužne i sumorne, ne dopustimo da nam budućnost bude takova.
(7) Ako je religija jedan od najvažnijih elemenata u stvaranju naroda, jer ona predstavlja duhovnu i kulturnu stranu nacije, kako je onda definiramo definiramo.  Meni  se  čini prikladnom slijedećom definicijom: „Religija je bila i ostala narodna.
Ona je čuvarica i njegovateljica osjećaja narodnog zajedništva. Ona je kroz cijelu povijest bila potrebna narodu u očuvanju njegovog ukupnog identiteta. Ona je servis za sve narodne potrebe.“
(8) Religija je uvijek uživala veliki ugled i nenadmašan autoritet u narodu. Ona ga ni danas nije izgubila i njen autoritet jača u trenucima kriza. Nitko više od religije ne može pomoći pojedincima i narodu kada se nađu u krizi identiteta.
(9) Mi Bošnjaci dosta kasnimo u izgradnji i oblikovanju nacije. Veliki broj naših sunarodnjaka ne vjeruje u naciju i zato imamo pojavu hrvatstva u našim redovima. Mnogi naši sunarodnjaci nemogu razlučiti pripadnost državi od pripadnosti naciji. Za takvo stanje veliku odgovornost imaju naši povjesničari koji nam nisu predstavili povjesni put Bošnjaka.
Kao što smo već rekli da rađanje naroda nije rezultat dekreta, nego tisućgodišnjeg procesa znanih i neznanih sila i zbog toga moramo biti strpljivi, ali prije svega uvjereni u našu etničku pripadnost i porijeklo.
(10)  S obzirom da je Islamska zajednica samostalna i slobodna, ona je najpogodnije mjesto za rasprave i izgradnju našeg nacionalnog identiteta. Ovo kažem nakon višegodišnjeg razmišljanja i razmatranja ovog pitanja. Islamska zajednica mora se riješiti nacionalne apatije.
(11)  Sigurno se pitate što dobivamo izgradnjom nacionalnog identiteta. Po mom skromnom sudu dobivamo ono što smo u posljednjih stotinjak godina izgubili:

1. Domovinu, a to jest tlo pod nogama. Naša je domovina bila, prije stotinjak godina, na sasvim drugim granicama. A pogledajte sada gdje su te granice.
2. Ako tlo pod nogama ne pripada nama i nismo njegovi suvereni gospodari nismo ni slobodni svoju vjeru, duhovnost i kulturu razvijati. Prije mjesec dana jedan privatni portal je provodio istraživanje među 40.000 upitanih: Treba li muslimanima u Hrvatskoj dopustiti gradnju džamija s minaretima i 54% bili su protiv, a samo 32% za. U Hrvatskoj, za koju se može kazati da ima najbolje pravno riješeno pitanje islama i muslimana u Europi ovakav je odnos prema nama.
3. Svaki ratni nered teško je ugrozio naše nacionalno biće samo zato jer su znali da će naša reakcija biti nikakva. Da smo bili više nacionalno osvješćeni sigurno bi odgovor bio drugačiji.
4. Doživljavamo poniženja jer nam govore da neznamo ni koje nam je nacionalno ime. To nažalost mnoge od nas malo dotiče, zbog nedostatka nacionalnog ponosa.

(12) Mi iz Islamske zajednice moramo našem narodu dati sigurnost i na ovom svijetu, a ne samo na Ahiretu. Mi na ovom svijetu stječemo džennet.

Muftija je u ovom smislu dao i vrlo zapažen intrview sarajevskom Oslobođenju koga Vam prenosimo u originalu.

<<<-nazad