U četvrtak 06. 12. 2007./26. 11. 1427. h. godine na Islamskoj tribini "Dr. Sulejman Mašović" je promovirana vrijedna knjiga prof. dr. Izeta Ibreljića "Europski muslimani na početku 21. stoljeća". Ova knjiga je solidno izvedena znanstvena analiza položaja muslimana u zapadno-evropskim zemljama kao i globalizacijski tokovi i njihov utjecaj kako na evropske muslimane tako i na muslimane svijeta općenito. Promotori su bili muftija Ševko ef. Omerbašić, prof. dr. Salih Kulenović kao i sam autor. Knjigu možete kupiti na štandu Islamskom centra i mi vam je toplo preporučujemo.

U uvodu svoga djela prof. dr. izet Ibreljić je napisao:
Boraveći u posljednje dvije decenije, različitim povodima,  u velikom broju evropskih zemalja imao sam priliku  vidjeti način života i uočiti mnogobrojne probleme evropskih muslimana, što je postalo temom određenog broja mojih radova objavljenih u različitim publikacijama od 2002. do 2006. godine. Namjera da se napiše knjiga, u kojoj bi se tretirala ova tematika, aktualizirala se nakon mog jednomjesečnog boravka u "Centru za islamske studije" na Oxfordu 2004. godine. Vremenom sam međutim, došao na ideju da bi umjesto pisanja knjige na ovu temu bilo cjelishodnije skupiti i u obliku knjige objaviti već publikovane radove iz ove oblasti. Naime, knjiga koja bi obrađivala ovu tematiku bi svakako predstavljala samo sintezu već iznesenih promišljanja, stavova i zaključaka koji nisu vremenom značajnije evoluirali, bez obzira što su nastajali u različitim trenucima i bili inicirani posebnim razlozima.
Radovi u ovoj knjizi nisu hronološki, već tematski grupisani i dominiraju teme u kojima se razmatraju aktuelni problemi savremenog muslimanskog svijeta u evroprostoru. Uz njih sam priključio određeni broj radova koji tretiraju savremenu muslimansku tematiku u globalizacijskom odnosno, tranzicijskom kontekstu. Mišljenja sam, bez obzira na širi geografski obuhvat da je i ovdje riječ o istom tematskom okviru savremene muslimanske problematike. To korespondira sa promišljanjem da su problemi sa kojima se suočava savremeni muslimanski svijet danas zaista kompleksni i izazovni, te svugdje prisutni i manje-više slični bez obzira na širinu geoprostora.
Pristupajući temi, nametnula se struktura izlaganja u kojoj se mogu razlikovati tri dijela.
U prvom dijelu rada izložene su neke specifičnosti savremenog evropskog političkog i religijskog prostora u kome se preispituju tradicionalne šeme življenja i sve više protežira disperzija religija globalizacijski koncept ekonomskog rezonovanja i reinterpretaciji mnogih ranije važećih društvenih standarda. Pored toga, u ovon dijelu knjige se analiziraju evrointegracijski tokovi i nacionalističk populizam koji vremenom sve više postaje transevropsk fenomen.
U drugom dijelu se tretira sve prisutnija potreba formiranj evropskog identiteta i civilizacijskog profilisanja ovog kontinenta odnosno, analiziraju mogućnosti izlaza iz stanja neodređenost pa i njegove egzistencijalne neizvjesnosti. S obzirom da je svaki partikularitet u savremenom evroprostoru anahron, to harmonizacija međusobnih odnosa i građenje novog profila Evrope uključuje, između ostalog, i identitetsku problematiku evropskil muslimana. Ovakva rasprava nije nipošto samo akademska jer po svojoj suštini traži šire unutarevropske kompromise i eliminisanje problema integracije miliona muslimana u evropske društven tokove.
Treći dio je posvećen, kao što je pomenuto, savremenim globalizacijskim procesima, temi o kojoj se posljednjih godina sve više raspravlja. Invaziju bogatih ka ekonomskoj, kulturološkoj, pa i religijskoj unificiranosti posebno osjeća savremeni islamski svijet. Drugačije viđenje islamske religije, kulture i civilizacije, ideologije preventivnih ratova, "izvoz demokratije", te promocija vlastitih vrijednosti u globalnim razmjerama pogotovo na prostoru Bliskoj istoka, kao rezultat neokonzervativnih pokreta koje predstavljaju američki intelektualci pretežno jevrejskog porijekla su obilježili početak 21. stoljeća. Ono što se nameće kao najbolji mogući odgovor ovim procesima je potpuno intelektualno, političko ekonomsko uključivanje muslimanskog svijeta u jedan širi razvojni projekt za zajedničku budućnost što je međutim, u današnjim uslovima teško realizovati.
Knjiga Evropskih muslimani na početku 21. stoljeća ne pretenduje na cjelovito izlaganje evropske i ovosvjetske muslimansk problematike. Ona je nastala kao rezultat korištenja literatura iz ove oblasti, ali i praktičnog doživljavanja tih problema u različitim dijelovima evroprostora od Sant-Petersburga do Lisabona i od Helsinkija do Atine. Svi radovi u ovoj knjizi su autentični odnosno, zadržali su svoju izvornu verziju pa je uočljivo da se pojedini stavovi i zaključci ponavljaju što ukazuje na kontinuitet nepromijenjenog ličnog promišljanja o istraživanoj temi u vremenu, odnosno, da nije došlo do novih spoznaja koje bi modifikovale prvobitno uvjerenje. U cjelini svi radovi zajedno predstavljaju pokušaj traženja adekvatnih odgovora, ali i postavljaju brojna pitanja na koja se mora odgovoriti u godinama koje su pred nama.

Tuzla, maj 2007.

Prof. dr. Salih Kulenović je na promociji rekao:

Dame   i gospodo, dragi prijatelji,
Sve Vas srdačno selamim  i pozdravljam. Hvala Vam što  ste došli na ovu promociju.
Čast mi je  i zadovoljstvo na  ovom mjestu govoriti  o knjizi  "Evropski muslimani na  početku 21. stoljeća" čiji  je  autor moj uvaženi i cijenjeni kolega  i prijatelj  prof. dr. Izet  Ibreljić, profesor na Ekonomskom  i Prirodno-matematičkom  fakultetu Univerziteta u Tuzli.
Knjiga   "Evropski muslimani na početku 21.stoljeće"  ime 232 stranice a  podijeljena  je na tri  dijela od kojih svaki  sadrži više manjih dijelova (članaka) koje  je  autor objavio u razdoblju od 2oo2-2oo6.god. u različitim stručnim i naučnim bosanskohercegovackim časopisima.
U   ovom mom izlaganju  ja  ću  se uglavnom osvrnuti  generalno na  sadržaj knjige  i pokušat ću  da  to bude u okviru onog što  sam napisao o  ovoj knjizi kao njen recenzent.
Sedržinu knjige osim Predgovore  i rezimea na  engleskom  jeziku  čine tri dijela:   
U prvom dijelu pod naslovom  "Neki aspekti  savremenog evropskog političkog i religijskog prostora"  autor piše o evropskom religijskom prostoru početkom  21. stoljeća, zatim o evropskim  integracijskim procesima u religijskom kontekstu,   i  o    desno-populističkim pokretima u Evropi  i njihovom mogućem uticaju na  buduća  evrpska  zbivanja. Dakle, u prvom dijelu knjige  autor analizira  savremene evropske političke  i religijske probleme koristeći raspoložive  empirijske  pokazatelje, odnosno  dosta  široki repertoar raznorodnih promišljanja  o ovoj temi. Ovdje  se najprije  savruneni evroprostor analizira kao specifično religijsko tržište gdje sve više nestaju tradicionalne šeme odnosno tradicionalni način  življenja  i gdje mnoge ranije važeće vrijednosti postoju upitne. Ekumenska karta Evrope  je po autorovom mišljenju danas  samo  jedan od evropskih ideala, ali se  ipak u Evropi u budućnosti može  formirati odredjeni kvantum duhovne  snage koji bi, samo sa  aspekta  etike mogao kreirati okvir ze toleranciju, dijalog i miroljubivost bez obzira na kontinuirano  egzistiranje  desnopopulistickih s pokreta  i drugih retrogradnih  snaga u evroprostoru. U ovom dijelu knjige  se detaljno  analizira  sadašnjost, ali postavlja i pitanje budućnosti evropskih  integracijskih procesa u kontekstu religije, te  ističe  sve prisutnija nužnost evropskog medjureligijskog dijaloga u kome bi naravno učestvovali i  evropski muslimani.
Druga tematska cjelina je pod nazivom "Evropski muslimani u kontekstu kreiranja vlastitog i evropskog identiteta"«. U okviru ove tematske cjeline autor se bavi s nekoliko teorijski i u suštini veoma važnih pitanja kao što su: evropski, balkanski i bošnjački identitet u vremenu ubrzanih evropskih integracijskih procesa, zatim o evropskom identitetu i evropskim muslimanima i muslimanskim zajednicama u Evrop u kontekstu problematike identiteta.
U ovom dijelu knjige prof. dr. Izet Ibreljić obradjuje danas veoma aktuelnu temu evropskog i muslimanskog identiteta u vremenu ubrzanih evropskih integracijskih procesa i doseljavanja muslimana u zapadno­evropske zemlje. Dakle, naglašava se da proklamovani koncept stvaranja evropskog društva u čijoj osnovi ne bi bila samo ekonomija nego i političko, nacionalno, religijsko i kulturno odredjenje i karakterističan način življenja, zasnovan na utemeljenim institucijama, zahtijeva najprije definisanje specifičnog evropskog identiteta na nivou pojedinaca ali i čitavih društvenih grupa i njegovo jačanje kao zajedničke strateške odrednice prema bitnim faktorima razvoja u narednim decenijama. Pored uobličavanja evropskog identiteta u ovom dijelu knjige se razmatra i prostorna identifikacija Balkana i belkanski identitet s njima karakterističnim ideologijskim sadržajem pri čemu se ističe da se proces izgradnje identiteta na ovom geoprostoru u konačnom svodi na dominantnu nacionalnu identifikaciju tradicionalnog, specifično balkanskog tipa što ga danas znatno udaljava od savremenog evropskog poimanja identifikacije. Pored evropske i balkanske u ovom dijelu knjige se posebno analizira i identitetska tematika u Turskoj sa svim svojim specifičnostima te uticaj rasta muslimanske populacije u EU na produbljivanje krize evropskog identiteta zbog muslimanskog odbijanja ponudjenih evropskih integracijskih koncepata koji imaju svoje korijene u kršćanskoj religiji.
Treća tematska cjelina u knjizi naslovljena je "Savremeni islamski svijet u procesu globalizacije u okviru koje se analizira religija i sevremeni globalizacijski procesi, zatim ekonomska globalizacija i savremeni islamski svijet, te islamski svijet u vremenu neoliberalizma i na kraju veoma zanimljiva tema o kamati i lihvarstvu u teoriji i praksi i problemima tranzicije savremene muslimanske privrede u beskamatnu.
U trećem dijelu knjige autor razmatra savremene globalizacijske procese i njihov uticaj na današnji muslimanski svijet. Taj svijet se ovdje posmatra kao društvo koje je dugo vremena lišeno stvaranja svoje historije i u kome je kontinuirano prisutno osjećanje slabosti, poniženja, zaostalosti i poraza usljed dominacije, političke i kulturne agresije i geopolitičke kontrole zapadnih zemalja. Zbog toga je moguće da se danas od strane visokorazvijenih kapitalističkih zemalja muslimanskom svijetu nameće ekonomska doktrina neoliberalizma i politički projekti
"širenja demokratije" te tudje razvojne vizije bez racionalnog ekonomskog, političkog i religijskog pokrića. Rješenje ovog problema autor vidi kroz intenziviranje interislamske i panislamske političke i ekonomske saradnje i šireg povezivanja na principima islamske ekonomije. Autor navodi i osnovne predpostavke jedinstvenog programa akcije koji bi mogao poslužiti kao osnova zajedničkog djelovanja muslimanskog svijeta u sferi globalizacije i zaštite vlastitih interesa u budućnosti ali je duboko svjestan da do njegove realizacije neće doći u dogledno vrijeme obzirom na partikularističke relacije koje su, nažalost, duboko ukorijenjene u islamskom svijetu.
Na kraju iz ukratko izloženog o ovoj knjizi vidi se da se dr. Ibreljić, slijedeći interdisciplirani pristup bavi s nekoliko danas veoma aktuelnih i važnih pitanja kao što su: evropski prostor i integracije, zatim identitet Evrope i evppskih muslimana, te savremeni islamski svijet i globalizacijski procesi. Pitanja koja se analiziraju u ovoj knjizi su društvena, politička, ekonomska i religijska, jednom rječju ona su kulturnoantropološka. Ovakav pristup je potpuno opravdan s obzirom na kompleksnost fenomena o kojima se raspravlja. Kroz čitav tekst knjige autor indirektno postavlja relevantna pitanje i moguće odgovore na njih, ali ono što je posebno zanimljivo iz pažljivo pročitanog može izvući zaključke koji se sami po sebi nameću i koji zorno oslikavaju našu savremenu evropsku stvarnost.
Prilikom pisanja ove knjige autor se koristio pouzdanim izvorima i relevantnom stranom literaturom i to onom najnovijom što pokazuje autorovu upućenost u savremena kretanja kao i u naučnu problematiku s kojom se bavi.
U cjelini, mišljenja sam da knjiga  "Evropski muslimani ne početku 21. stoljeća autora prof. dr. Izeta Ibreljića analizira veoma važnu i aktuelnu problematiku koja nam pomaže da bolje uočimo savremene procese u ovom dijelu Evrope, evropskom društvu u cjelini i islamskom svijetu. Knjiga studiozno obradjuje problematiku savremenih političkih, socioloških, ekonomskih i kulturnoantropoloških pojava koje su do sada u našoj stručnoja i naučnoj javnosti nedovoljno elaborirane.
Na kraju sa zadovoljstvom preporučujem ovu knjigu široj čitalačkoj  publici s uvjerenjem da će naići ne dobar prijem.

Muftija Ševko ef. Omerbašić je rekao:

Srdačno selamim naše uvažene goste, kao i Vas cijenjene sestre i braćo!
Počašćen sam da kažem nešto večeras povodom promocije knjige uvaženog autora prof. dr. Izeta Ibreljića.
Čini mi se prigodnim konstatirati da se i kod nas sve više pojavljuju djela koja u svom sadržaju tretiraju europske muslimane i pitanja vezana za ovu temu. Da li je to znak povećanog interesa muslimana za njihov status u Europi ili je Europa, osjećajući da je pitanje muslimana dugo gurala pod tepih, odlučila razmotriti ga. Broj muslimana u 13 zemalja Europske zajednice (bez Poljske, Slovenije, Češke, Slovačke, Rumunjske, Bugarske, Portugala, Norveške i Luksemburga) prema pouzdanim istraživanjima koje je naručila Islamska razvojna banka iz Džedde 2000. godine iznosio je 15.840.000. Od ukupnog broja muslimana, 42% su Arapi, 47% Turci i 11% otpada na ostale nacionalnosti, a najviše na Pakistance. Oko 5% europske populacije bilo je desetinama godina gurano na periferiju europskih zbivanja i smatrano građanima drugoga reda. Kao dokaz tomu je činjenica da samo tri zemlje ujedinjene Europe zakonski priznaju islam (Austrija, Belgija i Španjolska) i da su njihova temeljna vjerska prava zanemarena.
Knjiga dr. Izeta Ibreljića koju večeras promoviramo vrlo je vrijedan dokument koja je obuhvatila cijeli religijski prostor Europe. U njoj se mogu naći brojni, najnoviji, podaci stanja religije na našem kontinentu.
Autor posebnu pozornost pridaje razlikama u zemljama s protestantskom i katoličkom većinom. Posebno je značajno što autor uočava da je na primjer Katolička crkva u Hrvatskoj uspjela posredstvom ugovora nametnuti svoje programe u školama. Slika nije ništa drugačija ni u ostalim zemljama s katoličkom većinom. Ovome treba dodati i podatak da Crkva u Hrvatskoj uz pomoć političkih struktura, a putem Etičkih odbora u čijem su članstvu visokoobrazovani svećenici, nameće znanstvene tokove. Ako se tim komitetima ne dopada neka znanstvena teza ili rad, on neće ugledati svjetlo dana zahvaljujući tim komitetima.
Za razliku od ovih zemalja autor navodi primjer Velike Britanije tvrdeći da 3 od 4 Britanca ne smatraju se kršćanima, a svega 7% njih odlazi tjedno u crkvu na misu. S druge strane na temelju rezultata popisa pučanstva iz 2001. godine 92,1% Engleza su religiozni, pa se onda s pravom pitamo u što vjeruju, jer u toj zemlji je 70% kršćana, a ostalo 30% su pripadnici drugih religija ili su ateisti. Najviše je u rubrici ostali muslimana kojih ima 3% ili milijun i šesto tisuća, a nijedna druga vjerska zajednica ne prelazi 1%.
Autor govori i o širokoj akciji evangelizacije naroda koju je proklamirao još papa Pavao VI. 1975. godine, a koja znači nagoviještanje Krista onima koji ga ne poznaju. Očito je komu je ona bila namjenjena. U tom smislu nikada nismo uspjeli doznati koliki je broj muslimana u Europi kristijaniziran od kraja Drugog svjetskog rata do danas. Bio sam nazočan na jednom islamskom kongresu u inozemstvu kada je rahmetli dr. Ahmed Smajlović izjavio da je u Europi od kraja rata do 1980. godine pokršteno oko 19 milijuna muslimana u Europi. Dali je ova brojka pretjerana ili ne nismo uspjeli doznati. S druge strane katolici se tuže da je veliki odljev njihovih vjernika u nove religijske pokrete. Tako na primjer 1995. godine u Zagrebu je održan znanstveni simpozij o novim religijskim pokretima, na kome je rečeno da u Južnoj Americi dnevno otpadne od katoličke crkve 5-6.000 katolika.
Autor vrlo dobro uočava i katolički globalizacijski sistem koji bi trebao zamijeniti svjetski globalizam kome Crkva nikako ne vjeruje i za koga smatra da je okrenut protiv nje. Zbog toga Vatikan toliko insistira da EU prizna svoje kršćanske korijene u svom budućem Ustavu. U svojoj nakani angažira političare sklone njenoj moralnoj doktrini reevangelizacije Europe.
Ni Pravoslavne crkve u Europi ne sjede skrštenih ruku, iako su dosta nevične ovim pitanjima. I oni poput katolika tvrde da globalizacija predstavlja dio Pravoslavlja.
Sekularizacija i desakularizacija europskog društva teme su kojima se autor bavi u svom djelu. Da bi se katolička crkva obranila od sekularizacije ona se ne libi podnijeti i oštre kritike na račun svoga sustava. On citira izjavu pape Ivana Pavla Drugog u koj tvrdi da: Crkva nije demokratska organizacija. Njegovi nagovještaji restauracije katoličanstva nije se realiziralo, jer je desekularizacija društvenoga života potpuno zakazala.
Za razliku od katoličke i pravoslavne crkve, protestantska europska društva su mnogo više svjetovna i s mnogo više religijskog pluralizma, a utjecaj katoličke manjine u tim društvima manji. U tim zemljama Protestantska crkva je usko vezana s državom i ovdje je proces sekularizacije decenijama nazočan i varira u intenzitetu od zemlje do zemlje. U njima je potreba za religijom, a posebice za vjerskim obredima, stalno u opadanju.
Što se pak tiče tranzicijskih zemalja i tamo je početno oduševljenje prema autoru počelu gubiti na snazi. Autor navodi primjer da u Hrvatskoj samo jedna četvrtina katolika redovno posjećuje nedjeljne mise, a vjernik se samo 5-6 puta pričesti godišnje, iako bi to trebao raditi 60-70 puta. U Češkoj 59% stanovnika religiozno je neopredijeljeno, što znači da su ateisti.
U Srbiji polovica anketiranih nikada nisu išli u crkvu, a 40% ih odlazi u crkvu samo za vrijeme velikih blagdana, a samo 7,1% redovno odlazi u crkvu.
Autor u posebnom naslovu govori o islamu i njegovoj vlastitoj i europskoj sekularizaciji. Unatoč tomu što skoro cijeli Zapad govori kako islam nije religija, nego politički sistem, većina od milijardu i tristo milijuna muslimana smatraju da njihova vjera nije politički sistem, nego način života. Zapad se posebno plaši muslimanske demografske nadmoći, kojom bi učešće muslimanske u ukupnoj svjetskoj populaciji poraslo s 20% na 30% u 21. stoljeću. Zapadnjaci se hrabre činjenicom muslimanske nesloge, pa i ratova. Da je sekularizacija nazočna i u islamskom svijetu, autor navodi cijeli niz primjera iz Turske gdje je pokušaj sekularizacije na djelu. Prije mjesec dana u Teheranu je održana konferencija na temu zbližavanja vjerskih mezheba, a posebno između sunnija i ši'ita. Među izlagačima bio je i poznati islamski sociolog i istraživač el-Huvejdi, koji smatra da su glavne prepreke održivosti islamskog jedinstva u svijetu četiri problema:

1. nedostatak volje kod političke elite za jedinstvom,
2. problem demokracije i ljudskih prava (šura),
3. sukob islamista i sekularista i
4. terorizam.

Iako je sekularizam zapadnjački izum, on je uzeo dubokog maha i u islamskom svijetu. Prije dvije godine arapski liberali poslali su pismo generalnom tajniku UN zatraživši osnivanje suda za zločin huškanja na rat i predloži optužnice za dvojicu islamskih znanstvenika Ganušija i Karadavija, optuživši ih za hušakanje na rat protiv Zapadnjaka. U Egiptu i drugim arapskim zemljama pristalice liberalizma snažno dižu svoj glas u prilog ljudskim pravima i slobodama.
Autor s pravom govori da je vehabizam potakao pojavu liberalizma u islamskom svijetu. Na veliku žalost vehabizam raspolaže s velikim financijskim sredstvima i zbog toga se čini moćnim.
U podnaslovu knjige o ekumenskoj karti Europe, autor iznosi cijeli niz dokaza kako judeokršćanska tradicija zanemaruje utjecaje islama i drugih religija u Europi. To je marginalizacija europske muslimanske populacije. Autor se međutim pita da u slučaju da islamska baština može doći do utjecaja, koliko su muslimanske zajednice u Europi spremne preuzeti svoj dio odgovornosti.
Europski religijski prostor opsjednut je kršćanskim ekumenizmom, a posebice onim između Katoličke i Pravoslavne crkve. U tim krugovima tvrdi se da budućnost kršćanstva pripada ekumenizmu, ili kršćanstva neće biti, jer neke prognoze govore da će 21. stoljeće biti stoljeće sekularizma. Autor misli dijaloško sučeljavanje religija ne treba očekivati u skoroj budućnosti iz brojnih razloga. Ovdje bih dodao činjenicu da su muslimani ove godine napravili dva vrlo velika iskoraka u svezi dijaloga s kršćanima. Po prvi puta 38. islamskih uglednika uputilo je pismo papi Benediktu 14. izvješćujući ga da što se muslimana tiče polemiku oko njegovog izlaganja Regensburgu treba zaboraviti i okrenuti se budućnosti. U drugom pismu koga je potpisalo 138. uglednika islama upućenog kršćanskim prvacima i intelektualcima u kome traže da čvrsto stanemo na stajalištu nama i vama jednakom
Ubrzo je stigao odgovor u kome kršćanski intelektualci i prvaci traže od muslimana oprost od povijesnih nepravdi prema muslimanima (križarski ratovi) i sadašnje pretjerane uporabe ratova protiv terorizma. U tom pismo traže da se dijalog spusti u bazu i da se razgovara o svim pitanjima međusobnih odnosa.
U podnaslovu u kome autor analizira integracijske procese u Europi u kontekstu religije i pretpostavlja da će reafirmirano kršćansko učenje imati dominantan utjecaj na razvoj ovih procesa. On citira papu Pavla VI koji tvrdi daje kršćanstvo imalo odlučujući utjecaj na formiranje Europe. I oto Habsburg tvrdi da savez Katoličke crkve i njegovog carstva mogu spasiti Europu i održati je. Očito je da u tim razmišljanjima islama nema nigdje i teško da će ga biti.
U podnaslovima u kojima autor analizira desni populizam i ksenofobiju, nositelji tih procesa uglavnom optužuju lijeve stranke za čije vlasti došao veliki broj doseljenika, i to uglavnom muslimana. Oni tvrde da je nakon Drugog svjetskog rata u Europi bilo oko milijun muslimana, a danas ih je skoro 16 milijuna. U svezi ksenofobije, tu prednjači prije svega Francuska u kojoj je neprijateljstvo uglavnom, usmjereno prema muslimanima. U Francuskoj su se pojavili i takvi pisci kao što je M. Uelbek koji svoju mržnju prema islamu i muslimanima iskazao u djelu objavljenom 2001. godine. On tvrdi da je islam najslaboumnija i najopasnija religija na svijetu. Jedna srpska novinarka Zorica Banjac naziva ga jedina prava zvezda među literatima. O Orijana Falači nije bila ništa blaža u ocjenama islama i muslimana. Ni političari poput Berluskonija nisu bili ništa uvijeniji u kvalifikaciji islama i muslimana. Autor međutim navodi i niz drugih značajnih osoba koje su budućnost Europe vidjeli drugačije nego desničari i ksenofobičari, a među njima je i donedavni britanski premijer Bler.
U drugom dijelu knjige autor analizira sposobnost muslimana da kreiraju vlastiti europski identitet. Tu je naročito značajan podnaslov koji se bavi bošnjačkim identitetom. Isto također autor govori i poteškoćama Bošnjaka na koje nailaze na putu nacionalnog stasanja. Ako je točna tvrdnja da narod nastaje u trenutka kada se rodi svijest o zajedništvu. Narod se ne stvara dekretom. To je tisućgodišnji proces i rezultat djelovanja znanih i neznanih sila života. Moj je skromni sud da mi Bošnjaci trebamo utvrditi nacionalne ciljeve i dati deteljne odgovore na nekoliko pitanja, od kojih je autor spomenuo tri vrlo važna. Tek nakon toga možemo definirati svoj cilj u Europi.
O definiranju europskog muslimana dosta se govori ovih godina. Ja sam mišljenja da mi Bošnjaci muslimani nemamo što mijenjati u našem identitetu. Oni koji su nas poznavali u prošlosti jednoglasni su da bošnjački muslimani imaju sve preduvjete europskog naroda. Uostalom to mi i jesmo i nemamo potrebe se dokazivati.
Na kraju bih rekao da je ova knjiga dr. Ibreljića izvanredna analiza ne samo europskog muslimana, nego Europe općenito i religijskih prilika u njoj. S toga je toplo preporučujem svima na čitanje, uz napomenu da se treba potruditi pomno je čitati jer je pisana za nas muslimane visokim stilom s puno internacionalnih riječi. Ali svejedno vrijedi je imati u svojoj zbirci.
HVALA NA POZORNOSTI UZ ISPRIKU AKO SAM BIO PREOPŠIRAN

 

<<<-nazad