TREĆA GLAVNA ISLAMSKA DUŽNOST - RAMAZANSKI POST
Treća glavna islamska dužnost je ramazanski post.
Ramazanski post znači uz ramazan se ustegnuti od jela, pića, pušenja i spolnog uživanja od prije zore do zalaska sunca, u svrhu odanosti Bogu dž.š. Postiti je dužan svaki musliman i muslimanka koji je punoljetan i zdrav. Ramazanski post se zanijeti ovako: »Ja odlučih postiti ramazanski post u ime Allaha.« Ramazanski post se obično zanijeti prije zore, poslije noćnog ručka kad se i zaposti.
Ramazan je mjesec ibadeta, dobročinstva i vjerskog preporoda. U džamijama se uči i tumači Kur'an, a kod kuće se pomažu siromašni, dočekuju i posjećuju rođaci, susjedi i prijatelji.
Noću uz ramazan klanja Se teravih-namaz. Dva su osnovna termina vezana za post: sehur - vrijeme početka posta, i iftar - čas kada se prekida post.
Musliman zaposti tako što obično nešto pojede, napije se vode i učini nijet, a omrsi se obično učeći Bismillu i najčešće vodom.
Za vrijeme posta treba se čuvati i svih hrđavih djela, što više besposlena razgovora. Post će biti pokvaren ako se nešto pojede, popije, zapali cigareta i si. Ako u zaboravu učinimo nešto što kvari post, post neće biti pokvaren. Čovjek koji uz ramazan ne posti griješan je i treba da kasnije naposti onoliko dana koliko nije postio uz ramazan.
Krajem ramazana daje se siromašnim muslimanima određena materijalna pomoć, dar u novcu ili namirnicama. To darivanje zove se sadekatul-fitr, a može se dati i za potrebe islamske zajednice.
Dvadeset sedma noć ramazana zove se Lejletul-kadr i to je najsvetija noć u godini jer je u njoj počela objava Kur'ana azimu šan. Po završetku ramazana nastupa Bajram kao blagdan muslimana poslije ispunjenih vjerskih dužnosti.
Ramazanski post može izostaviti: bolesnik, putnik koji se udaljava od boravišta više od 80 km do l5 dana, vojnik na odsluženju vojnog roka, zatvorenik, putnik, radnik na teškim fizičkim poslovima, starije osobe nesposobne da izdrže post, žena koja nosi ili doji dijete, žena za vrijeme mjesečnog pranja. Sve navedene osobe dužne su post napostiti do idućeg ramazana, a osobe koje nisu u stanju napostiti propuštene dane zbog teške bolesti ili starosti dužne su za svaki dan izostavljenog posta podijeliti otkupninu u vrijednosti sadekatul-fitra (fidja).
ČETVRTA GLAVNA ISLAMSKA DUŽNOST - ZEKAT
Četvrta glavna islamska dužnost je zekat, obavezni vjerski doprinos. Zekat je obavezno davanje jednog dijela iz viška imovine siromašnim muslimanima i muslimankama ili u druge korisne svrhe islamske zajednice u cilju postizanja Allahova zadovoljstva.
Zekat se daje na imovinu koja pretječe od osnovnih potreba za život (nisab). Zekat se daje na novac, dragocjenosti (nakit, zlato, srebro), trgovačku robu, živo blago (stoku) i ostale vrijednosti. Imovina koja spada u zekat dijeli se u toku godine u iznosu od 2,5% od te imovine. Vlasnici zlata i srebra dužni su dati zekat ako budu imali u vlasništvu više od 90,6 grama zlata ili 641,5 grama srebro.
Zekat na živo blago podliježe zekatu više od 30 goveda ili 40 ovaca. Zekat na ostalu robu - žito, brašno, posteljina, odjeća, namještaj i si. ako je namijenjeno za trgovinu procjenjuje se u vrijednosti zlata i srebra ili gotovog novca i na to se daje 2,5%. Zekat na žito, voće i povrće daje se odmah i to 10% od ubranog (ušr).
Zekat se može dati: onima koji nemaju ništa od imovine, siromašnim licima ako imovina koju posjeduju nije dovoljna za njihovo izdržavanje, putnicima koji nemaju sredstava za povratak kući, zaduženim licima koja ne mogu otplatiti dug, te za vjerske aktivnosti koje nemaju drugih izvora sredstava.
|
Davanjem zekata postižemo slijedeće koristi:
- stičemo zadovoljstvo i milost Allahovu, čistimo srce od škrtosti i privikavamo se na darežljivost;
- pomažemo siromahe i nevoljnike;
- uklanjamo nesporazume i mržnju između imućnih i siromašnih;
- čistimo imovinu od tuđeg prava;
- podmirujemo potrebe islamske zajednice.
Da bi zekat bio valjan i kod Allaha primljen potrebna su dva uvjeta:
- nijet zekata, tj. da se obavezno srcem odluči da se izdvaja dio imovine u ime Boga;
- svrha zekata - da se obavezni iznos zekata podijeli u najljepšu svrhu koju sam odredi ili utvrdi nadležni organ islamske zajednice.
PETA GLAVNA ISLAMSKA DUŽNOST - HADŽDŽ
Peta glavna islamska dužnost je hadždž izvršiti tj. Ka'bu jednom u životu posjetiti kome je to moguće. Allah dž.š. u Kur'anu poziva sve muslimane i muslimanke da posjete Ka'bu i izvrše propisane obrede hadždža ako zato imaju mogućnosti. Tako Časni Kur'an kaže: »Ljudi koji imaju mogućnost dužni su u ime Allaha posjetiti Ka'bu.« Hadždž se obavlja uoči i u vrijeme Kurban-bajrama. Hadž ima tri osnovna farza koja mora svaki hadžija izvršiti i to:
- ihram obući (ihram se sastoji od dva čista ogrtača za muškarce, a žene pokrivaju i glavu);
- boraviti na Arefatu deveti dan zul-hiđždžeta,
- tavafi zijaret tj. počasni obilazak oko Ka'be u danima Kurban-bajrama.
Žena koja odluči obaviti hadž treba da bude u društvu svoga supruga ili bližeg rođaka sa kojim ne može stupiti u bračnu zajednicu ili da bude u društvu žena koje zajedno putuju na hadždž.
Hadžija je prije hadždža dužan:
- osigurati svoju porodicu odgovarajućim životnim potrebama do povratka sa hadždža,
- izmiriti svoje dugove i zatraži oprost za uvrede koje je eventualno nekada nekome nanio,
- pokajati se za svoje grijehe i odlučiti, da se po povratku sa hadždža posveti svojim obvezama prema Allahu dž.š.
Glavne koristi od hadža su slijedeće:
- da hodočasnici izvrše propisane vjerske obrede na određenim mubarek
mjestima,
- da se na časnim mjestima na kojima se obavljaju hadždžski obredi obrate Allahu dž.š. dovom za oprost grijeha i zatraže sreću i napredak svoje zajednice i svih ljudi.
- da se muslimani na hodočašću Ka'bi međusobno upoznaju i da se tješnje
povezuju kako bi jedni druge pomagali u svim važnijim pitanjima,
- da sastanak na hadžu u Meki koriste kao sveislamski skup na kojem bi trebalo rješavati vjerska, prosvjetna i druga društvena pitanja islamskog svijeta.
|
