Druga nevidljiva bića koja donose čovjeku zle misli i navode ga na grijehe zovu se šejtani (đavoli). Oni su naši neprijatelji i mi molimo Allaha da nas sačuva od njihovog djelovanja slijedećim riječima: EUZU BILLAHI MINEŠ-ŠEJTANIR-RADŽlM, što znači: »Utječem se Allahu od prokletog šejtana.«

TREĆA TEMELJNA ISTINA VJERE - VE KUTUBIHI

Treća temeljna istina vjere je VE KUTUBIHI, što znači: »Ja vjerujem u Božije knjige, (kitabe)«. Božije knjige (kitabi) su Božije objave koje su ljudima prenosili Božiji poslanici. U Božijim knjigama sadržane su upute, savjeti i propisi o životu ljudi i obavljanju vjerskih dužnosti koje je Allah dž.š. tokom povijesti slao narodima da ih opomene i odvrati od loših djela i nasilja koja su uništila mnoge civilizacije.
Posljednja Božija knjiga (kitab) je uzvišeni Kur'an koji je dostavljen Muhammedu - alejhisselam - da bude putokaz ljudima kako bi bili sretni na ovom i budućem svijetu kao posljednja objava za sva buduća vremena i prostore do Sudnjeg dana.
Četiri su velika Božja kitaba:

1. Tevrat (Tora - Stari zavjet), objavljen Musau a.s.(Mojsiju),
2. Zebur (Psalmi), objavljen Davudu a.s. (Davidu),
3. Indžil (Jevanđelje), objavljen Isau a.s.(Isusu) i
4. Kur'an, objavljen Muhammedu a.s.

Pored spomenutih Božjih knjiga objavljeni su spisi ili svici (suhufi-listovi) pojedinim Božijim poslanicima.
Kur'an je zakonik i vodič u životu muslimana. Njegovi propisi vode sreći i napretku svih ljudi u koju svrhu ih Allah dž.š. poziva da ga proučavaju i u životu primjenjuju. Muslimani su posebno dužni da ga izučavaju i svoj život usklađuju po njegovim propisima, jer će samo tako postići sreću na ovom i budućem svijetu.
Kur'an je uvijek suvremen i bit će izvor za sticanje znanja i otkrivanje novih istina svim generacijama ljudskog roda do Sudnjeg dana.

ČETVRTA TEMELJNA ISTINA VJERE - VE RUSLIHI

Četvrta temeljna istina vjere je VE RUSLIHI, što znači: »Ja vjerujem u Božije poslanike«. 
Božiji poslanici su odabrani ljudi (pejgamberi) kojima je Bog dž.š. slao svoje objave da ih prenesu i objasne ljudima.
Bilo je mnogo Božijih poslanika a najpoznatiji su: Adem (Adam), Nuh (Noja), Ibrahlm (Abraham), Musa (Mojsije), Isa (Isus) i Muhammed alejhimu-s-selam.

Prvi Božji poslanik je Adem a.s. (Adam) koji je ujedno i prvi čovjek na zemlji. Adema (Adama) i njegovu ženu Havu (Evu) stvorio je Allah dž.š. i od njih je postao cijeli ljudski rod. Posljednji Božiji poslanik je Muhammed a.s. Poslije Muhammeda a.s. neće doći nijedan poslanik niti ijedna objava poslije Kur'ana.

PETA TEMELJNA ISTINA VJERE - VEL-JEVMIL-AHIRI

Peta istina vjere je VEL-JEVMIL-AHIRI, što znači: »Ja vjerujem u Posljednji i Sudnji dan«.Posljednji je dan kada će ovaj svijet nestati i svi ljudi pomrijeti.Sudnji je dan kada će Svemogući Bog sve mrtvo oživjeti i pozvati ljude da im sudi za njihova djela. Svakom čovjeku na Sudnjem danu bit će predočena njegova dobra i loša djela za koja će biti nagrađen ili kažnjen. Za dobra djela nagrada na Sudnjem danu je Džennet (Raj), a za loša djela kazna je Džehennem (Pakao). Najteži grijesi su: nevjerovanje u Boga, i za njih nema oprosta, pa će biti i najstrožije kažnjeni.

ŠESTA TEMELJNA ISTINA VJERE - VE BIL-KADERI HAJRIHI VE ŠER-RIHI MINELLAHI TEALA

Šesta temelj'na istina vjere je VE BIL-KADERI HAJRIHI VE ŠER-RIHI MINELLAHI TEALA, što znači: »Ja vjerujem da sve što se događa biva s Božijom voljom i Njegovim određenjem«. Vjerovanje u Božije određenje znači svjesno zalaganje za ostvarenje zadataka života u granicama propisa Allahove vjere. Određenje treba ovako razumjeti: da je Svemogući Allah stvorio zemaljske i nebeske svjetove i On određuje raspored i zbivanja u njima. Kada će i koliko šta potrajati, razvijati se i nestati, Allah određuje, raspoređuje i stvara. On je uzrok svim uzrocima. Niko ne može Njega spriječiti u Njegovoj volji i djelovanju. Ono što Allah hoće, to biva, događa se, a što neće, to se ne može dogoditi niti biti.
Iako je sve određeno, Allah dž.š. je dao čovjeku slobodnu volju, a to je naša sposobnost da se sami odlučimo za neko djelo. Ako se odlučimo za dobro djelo, bit ćemo nagrađeni, a ako se odlučimo za zlo, bit ćemo kažnjeni.
Prema tome, griješnik se ne može pravdati Božijom odredbom, sudbinom, jer će biti kažnjen zato što se odlučio na izvršenje nekog grijeha, kao što će i dobročinilac biti nagrađen zato što se odlučio da izvrši dobro djelo.
Ako nas zadesi neko zlo ili nezgoda (bolest, smrt, strah, šteta i si.), trebamo znati da je to Allah dž.š. htio i odredio pa moramo biti strpljivi i moliti Ga da nam pomogne da podnesemo ono što nas je zadesilo i da nam pomogne da svoju situaciju promjenimo nabolje. Sve nesreće koje nas u životu zadese dužni smo spriječiti i otkloniti ako to možemo, a ako ne, treba ih strpljivo podnositi i moliti Allaha dž.š. da nas spasi i otkloni nevolje.