K R A T K I   P R I K A Z   I S  L A M A

OSNOVNI PLAN ISLAMSKE VJERE

ISLAM - BOGOSLUŽJE

Islam, prvenstveno, uz vjerovanja u naprijed navedene istine, podrazumijeva izvršavanja  određenih, propisanih, obvezatnih dužnosti koje se nazivaju:
Islamski šarti (dužnosti) a to su:

  1. Izgovaranje kelimei-šehadeta (formulacija kojom se očituju da su muslimani);
  2. Obavljanje pet dnevnih molitvi (namaza);
  3. Post devetog mjeseca hidžretske godine (ramadana);
  4. Obavezno davanje doprinosa na određene vrste imovine (zekata) i
  5. Obavljanje hadždža (posjećivanje jednom u životu Kabe i nekih drugih mjesta u Meki i njenoj okolici), ukoliko su u mogućnosti.

Riječi očitovanja pripadnosti islamu se uobičajeno izgovaraju pred lokalnom zajednicom muslimana (džem'atom) kada neko prihvati islam i ponavljaju se u svakoj molitvi (namazu) a i u drugim prigodama a glase: «Vjerujem i svjedočim da je Bog jedan i jedini i vjerujem i svjedočim da je Muhammed Božji sluga i Njegov poslanik.»
Muslimani obavezno izvršavaju  pet svakodnevnih molitvi6 (namaza) a izvršavaju i druge molitve kao što
je tjedna molitva petkom (džuma), molitva za umrle (dženaza), molitva prigodom bajrama i druge. Molitve se obavljaju individualno ili zajednički (u džema'atu).
Post podrazumijeva odricanje od jela, pića, pušenja, seksa, ružnih čini i ružna govora (koji čini i govor su i inače zabranjeni ili pokuđeni) od zore do zalaska sunca u tijeku mjeseca ramadana (deveti mjesec
hidžretske godine koji traje 29 ili 30 dana).
Zekat je obavezan doprinos muslimana, boljeg imovnog stanja, na određene vrste imovine a daje se u humanitarne i općekorisne, socijalne, prosvjetne, vjerske i druge svrhe.
Hadž je godišnji kongres svih muslimana svijeta. Obavlja se u danima Hadždži-bajrama (9., 10., 11., 12. i 13.
zil-hidždže – dvanaesti mjesec hidžretske godine.) Dužan ga je obaviti svaki musliman i muslimanka makar jednom u životu ako su u mogućnosti. Obredi hadždža su vezani za boravak na visoravni Arefat, gdje se Adem (Adam) nakon izgona iz dženneta (raja), zbog prvog grijeha, pokajao za učinjeni grijeh i gdje ga je Bog imenovao svojim poslanikom i dao mu prvu uputu – objavu, zatim posjeti i obilasku Kabe koja je prema Kur'anu prvi hram, u povijesti, koga su ljudi sagradili u slavu jednom Bogu a njegovi graditelji su bili Ibrahim (Abraham) i njegov sin Ismail (Išmael) i još nekih drugih obreda koji se obavljaju u Meki i njenoj okolici.

 

(Haremi-šerif u Meki)
 

IHSAN – DOBROČINSTVO

Dobročinstvo (ihsan) označava onaj intenzitet i savršenstvo življenja u skladu s najdubljim značenjem načela vjere, koje može započeti tek kada čovjek postane u potpunosti svjestan što znači biti ljudsko biće i svojevoljno prihvaćanje Boga za svoga jedinog gospodara. To je ona krijepost i ljepota duše koja omogućuje čovjeku da živi u savršenom skladu s Božjom voljom, da ga savršeno poštuje, da je stalno svjestan njegove sveprisutnosti i da sve što čini, čini  sa sviješću da ga Bog gleda. To se najviše odnosi na sferu plemenitih ljudskih osobina i svakodnevnog postupanja i što uglavnom označavamo moralom ili ćudoređem.

KUR'AN ČASNI


Kur'an Časni, središnja je istina islama i središnji Izvor svake istine i vodič i inspiracija svim muslimanima. Njegovo značenje, riječi, glasovi, slova kojima su napisane njegove riječi i sama knjiga koja sadrži ta slova,

6. Riječ molitva koristimo vrlo uvjetno. Naime arapsku riječ salat ili perzijsku namaz prevodimo kao molitva u nedostatku adekvatnijeg izraza u našemu jeziku. Namaz je i molitva ali i više od toga. Osim toga što namaz podrazumijeva jedan kompletan i precizno propisan ritual za koji je potrebna naročita čistoća, propisano odijevanje, voditi računa o vremenu za pojedini namaz, okretanje u određenom pravcu, posebna misaona koncentracija i ono što se u namazu izgovara (recitira) je više od molitve. Naime u namazu se uglavnom recitira Kur'an a i on sam je mnogo više od same molitve.

smatraju se u muslimana svetim. Kur'an nije, tek, ljudska transkripcija Božje riječi. On je doslovno riječ Božja, objavljena Poslaniku islama na arapskom jeziku.
Za razliku od nekih drugih svetih knjiga čija nam povijest sastavljanja nije poznata, Kur'an je objavljen u punom svijetlu povijesti, tako da točno znamo kada je Objava počela i kada je završila. Prva objava koja je započela sa prvih pet stavaka (ajeta), poglavlja (sure) Zakvačak objavljena je preko meleka (anđela) Džibrila (Gabrijela) na Brdu Svjetlosti  Poslaniku kada mu je bilo 40 godina, a posljednji dio je objavljen na Oproštajnom Hadždžu kada mu je bilo 63 godine, nedugo prije njegove smrti. Tokom tog perioda od dvadeset i tri godine Kur'an je Poslaniku objavljivan u različitim prigodama. Poslanik bi potom, netom,primljenu objavu recitirao svojim sljedbenicima koji bi je učili napamet7, a službeni pisari bi to zapisali i pohranili, a i mnogi drugi za osobne potrebe.
Već je za vrijeme prvog halife Ebu Bekra  sakupljen čitav Kur'an u jedan svezak (Mushaf) a za vrijeme trećeg halife Osmana Kur'an je kodificiran i redigiran i ta službena verzija je umnožena i razaslata po čitavom, već tada velikom, islamskom imperiju, kako ni slučajne ne bi došlo do promjena u njegovu tekstu ili krivotvorenja. Uradili su to najbolji stručnjaci koji su Kur'an učili od samog Poslanika a zapisali su ga isti pisari koji su bili i Poslanikovi službeni pisari kao što su Alija (kasnije izabran za četvrtog halifu) i Zejd ibn Sabit.  Na osnovu te verzije su poslije rađeni svi primjerci Kur'ana tako da su danas svi Kur'ani kojih je na milijune u čitavom svijetu potpuno isti kao i ta prva službena verzija.
Treba, također, imati na umu da, mada mi danas o Kur'anu časnom mislimo kao o napisanoj knjizi, izvorno se radilo o glasovnoj Objavi, objavi riječi kroz glasove. Poslanik je čuo riječi Svetog Teksta i one su ga potpuno obuzimale. Ova moć Kur'ana ostaje i danas kao središnja istina. Iz tog razloga mnogi musliman, čak i oni koji nisu Arapi i koji ne znaju ni riječi arapskog jezika, ostaju uzbuđeni do srži svoga bića pri samog slušanju učenja8 (recitiranja) Kur'ana. U samom zvuku Božje riječi leži Božja snaga koja dotiče dubinu muslimanske duše čak i kad musliman ne razumije značenje ovih riječi na arapskom jeziku.
Razvile su se mnoge znanosti povezane s Kur'anom kako one povezana s čitanjem, učenjem i izricanjem kur'anskog teksta tako i one povezane s njegovim tumačenjem i komentiranjem (tefsir). Prvi tumač i komentator Kur'ana je bio sam Poslanik islama pa se njegov hadis (ono što je govorio, radio ili odobrio) smatra prvim tefsirom (komentarom) Kur'ana. To se poslije nastavilo kroz sve generacije do današnjih dana. Nastale su razne vrste tumačenja Kur'ana od onih koje se tiču gramatike i sintakse do onih koja dotiču pitanja društvenog konteksta kao i duhovnih i etičkih principa. Svaka je generacija pisala komentar Kur'ana pokušavajući svojom vlastitom mudrošću izvući ono nužno za život unutar okolnosti u kojima živi. I sve ostale islamske znanosti pa i sva duhovnost muslimana se temelje, prvenstveno, na Kur'anu.
Prije svega, u Kur'anu treba naglasiti nevjerojatnu ljepotu izraza koja je središnje «čudo» (mu'džiza) islama. Takvu rječitost i ljepotu izraza nikada nisu dosegli ni najveći umjetnici. U Kur'anu je prisutna neka vrsta misterioznog Prisustva koja zrači iz svakog stavka (ajeta) čak i iz onih koji se bave svakodnevnim «svjetovnim» stvarima.
Cjelokupni Kur'an poziva čovjeka k Bogu. Ne samo da čovjeku pruža vodič na ovom svijetu već stalno poziva čovjeka k Izvoru, Početku svega. Kur'an sadrži metafizička učenja u tom smislu što su u Kur'anu izložena učenja koja se tiču prirode Stvarnosti, ponajprije učenja o Bogu, Transcedentnoj Istini, Istini koja je iznad i izvan dosega svega što možemo pojmiti i zamisliti i koja je još k tomu izvor svega što postoji. Kur'an se, također, bavi pitanjem prirode svijeta, ne samo fizičkog svijeta već prvenstveno svijeta meleka (anđela), svijeta kojega je Bog stvorio nad ovim koji nas okružuje, nad vidljivim svijetom. I na kraju Kur'an se bavi i budućim svijetom (zagrobnim životom) i njegovim zakonitostima.
U Kur'anu Časnom nalazimo na stotine upućivanja na svijet prirode, na Bižje stvaranja koje Kur'an, na određeni način, prihvaća kao sastavni dio svijeta kojem se obraća. Na prirodu Bog upućuje kao na dokaz Svoje svemoći, sveprisutnosti i neprekidnog bdijenja i osobnog uređivanja i upravljanja svime do i najsitnijih dijelova stvarnosti. O prirodi se ne govori kao, tek, okviru ljudskog bivstvovanja već i kao sudioniku u životu kojega je Bog namijenio za sve što je stvoreno.
Postoji, također, i čitava doktrina o posrednom svijetu između Boga i čovjeka, velikoj grupi meleka (anđela) na koji Bog stalno ukazuje. Meleki su instrument kojim Bog upravlja svemirom. Među te posredne svjetove uključen je, također, i svijet džina – duhova, koji su u stvari odgovaraju duševnim silama dok su meleki sasvim duhovna bića.
Druga važna poruka Kur'ana etičke je prirode. Ona se tiče moralnih principa prema kojima bi čovjek trebao živjeti. Čovjek se stalno podsjeća na krajnje posljedice njegovih postupaka te da one na nas utječu na ovom i budućem svijetu te da Bog od nas očekuje da budemo dobri, pravični, milosrdni i pobožni. Mogli bismo reći da je osnovni princip na planu moralnog djelovanja duboka svijest o odgovornosti, prvenstveno, pred Bogom (taqwa). Bog je Milostivi i Samilosni i ti njegovi atributi se daleko najisticaniji ali je i Pravedni.
Etičke norme navedene u Kur'anu temelj su islamskog prava – šerijata. Neki elementi šerijata su eksplicite navedeni u Kur'anu, dok se neke šerijatske odredbe samo implicite spominju  u Kur'anu da bi jasnije bile određene sunetom (praksom) Božjeg poslanika.
Konačno, Kur'an veliku pozornost posvećuje povijesti. Mnogo se govori o nizu poslanika kao i povijesti raznih naroda. Ovdje postoji velika sličnost s biblijskim kazivanjima. Neke ključne ličnosti judaizma i kršćanstva kao što su Ibrahim (Abraham), Musa (Mojsije), Isa (Isus) i mnogi drugi snažno su prisutne i na stranicama Kur'ana. Povijesni dio Kur'ana nije sam sebi cilj nego je on tu da bi se iz njega izvukle moralne pouke i poruke.
Kroz sve ove aspekte Kur'an predstavlja alfu i omegu islamske vjere, u smislu da sve što je islamsko, bilo da se radi o pravu, filozofiji, duhovnom i etičkom nauku, čak i o umjetnosti ima svoje korijene u kur'anaskom učenju. Musliman se rađa i umire uz zvuke Kur'anskog teksta i tim zvukovima je okružen tijekom čitavog života koji prožimaju tradicionalni muslimanski grad i selo a do određenog stupnja i suvremeni. Ljubav prema Kur'anu  i odanost njegovom učenju središnja je dužnost svake generacije muslimana.

7. Učenje Kur'ana napamet (memoriranje) zove se hifz a ljudi koji ga čitavog znaju napamet zovu se hafizi. Svi muslimani nauče napamet bar nekoliko Kur'anskih poglavlja već u djetinjstvu. Praksa učenja cjelokupnog Kur'ana napamet se održavala tijekom cijele povijesti islama. Prvi hafiz je bio sam Muhammed a poslije su to postali milijuni. Rijetko da ima i jedno veće mjesto u kome žive muslimani a da u njemu nema hafiza (osobe koja zna kompletan Kur'an napamet). U nekim krajevima se ta praksa posebno njeguje. Tako primjerice u zapadnoj Makedoniji u mnogim mjestima živi na desetine hafiza (muškaraca i žena). U Lipkovu, na primjer, rodnom mjestu jednog od imama Zagrebačke džamije, hafiza Aziz ef. Alilija dolazi po jedan hafiz na svakih deset obitelji.
8. Muslimani govore učiti Kur'an kada ga izvode po usvojenim «glazbenim» pravilima (tedžvid i tertil).