Ovom poglavlju je dano ime Hud, jer se u njemu govori o Božjem poslaniku Hazreti-Hudu.
Razumije se iz sadržaja poglavlja da je Hud bio prvi poslanik koji je bio poslan Arapima koji
su živjeli na Arapskom poluotoku.

U drugom dijelu se dokazuje istinitost Božje Objave i pozivaju se protivnici Kur'ana da
načine samo jedno poglavlje, koje bi bilo ravno Kur'anu.

U slijedećih šest dijelova se najoštrije osuđuju i opominju neprijatelji koji su drski i nasilni i pokazuje se kako su završili svi oni koji su se bili digli protiv Božjih poslanika Huda, Saliha, Luta i Šuajba.

Prethodna sura nastoji utvrditi istinitost Božje Objave raznim upitima, a ova čini to isto, iznoseći povijesni prikaz prijašnjih poslanika.

Junus, Hud i Jusuf. Ove tri sure imaju više međusobnih sličnosti. To su prve sure u Kur'anu nazvane po poslanicima, te su u Mushafu poredane po redoslijedu kako su i objavljene iz mekkanskog perioda poslanstva, a to je period povećavanja zlostavljanja i iskušenja koje su trpjeli muslimani i Poslanik, s.a.v.s..

Progoni, mučenja i uznemiravanja muslimana su bili svakodnevna pojava, stoga su neki od ashaba učinili hidžru u Abesiniju. Te godine su na ahiret preselili Ebu Talib i Hatidža bint Huvejlid, r.a., veliki oslonci i podrška Muhammedu, a.s. Iste godine se desio i događaj u Taifu kada je Poslanik, a.s., kamenovan i odbijen.

Jedne prilike je Ebu Bekr, r.a., upitao: „O Allahov Poslaniče, vidim da si osijedio?“ - „Osijedile su me sure Hud, Vakia, Murselat, Amme i Kuvviret“, odgovori Poslanik, a.s.

Ibn Abbas, r.a., je rekao za prvi citirani ajet ("Ti ustraj kako ti je naređeno..."): "Poslaniku nije objavljen teži ajet od ovoga, stoga je i  rekao: "Osijedila me sura Hud i njene sestre"" (misli se na sure Vakia, Murselat, Nebe' i Et-Tekvir).

Kazivanje o Jusufu, a.s., je kazivanje o uspjehu čovjeka koji je prolazio kroz teška iskušenja, ali nikada nije izgubio nadu. Bio je strpljiv i izdržljiv. Stoga su i ajeti ove sure ohrabrujući, puni motiva i nade.