Na današnji dan prije četiri godine rahmetli muftija Ševko Omerbašić došao je u Sisak – tiho, nenametljivo, ali sa posebnom željom u srcu: da vidi džamiju koja se završavala.

Tog dana u unutrašnjosti džamije još su trajali završni radovi.  Postavljali su se mihrab i minber, uređivao prostor koji će uskoro postati mjesto sedžde, dove i susreta generacija vjernika. Muftija je hodao polako, pažljivo posmatrajući svaki detalj. A na njegovom licu – osmijeh. Onaj široki, iskreni osmijeh koji je govorio više od riječi. Osmijeh čovjeka koji vidi kako se ostvaruje jedan od najdugovječnijih snova muslimana Siska. Njegove riječi bile su kratke, sažete, ali snažne – riječi podrške, ohrabrenja i radosti. To je bio njegov način. Na prvi pogled ostavljao je dojam čovjeka čvrstog i ozbiljnog stava. Ali iza tog dostojanstvenog držanja krilo se srce velikog insana – srce koje je znalo razumjeti, ohrabriti i zagrliti toplinom svoje ličnosti. U njegovoj blizini ljudi su osjećali poštovanje, ali i smirenost. Takav je bio rahmetli muftija Ševko ef. Omerbašić. Prije dolaska u novu džamiju, svratio je i u stari sisački mesdžid – mjesto koje je i za njega nosilo posebne uspomene. Tu je još sedamdesetih godina prošlog stoljeća dolazio kao mladi ramazanski softa, dijeleći prve korake svoga imamskog puta. Krug života i služenja vjeri na neki način se tada zatvorio. Ostao je zapamćen kao susret ispunjen tišinom, osmijehom i dubokom radošću što vidi kako jedna zajednica dobija svoj dom. U mubarek danima Ramazan prisjećamo se tog trenutka i čovjeka koji je svojim djelovanjem ostavio dubok trag u životu muslimana u Hrvatskoj.

Neka Uzvišeni Allah podari rahmet i magfiret rahmetli muftiji Ševku ef. Omerbašiću, da mu proširi kabur, primi njegova dobra djela i uvede ga među odabrane stanovnike džennetskih perivoja.

A nama ostavi trajnu inspiraciju u njegovoj predanosti, skromnosti i ljubavi prema zajednici.

Alem ef. Crnkić