Znajte da se karakter razlikuje od radnje.

Karakterna osobina je skup stanja duše, dok je radnja jednostavno namjerno kretanje tijela.

Škrta osoba može dati novac  ponekad, ali to je ne čini velikodušnom. Velikodušnost je karakterna osobina  kada davanje novca pričinjava ugodu. Baš kao što tijelo ima različite organe i dijelove, duša ima različite osobine.  Osobinu racionalnosti, grabežljivca i zvjerstva. Lijep karakter nastaje  kad su osobine duše uravnotežene. Osobina racionalnosti je sposobnost da,  na primjer, shvatimo razliku između istine i neistine. Nedostatak te osobine vodi u glupost, a kada je pretjerana, u zavaravanje i prijevaru. 

Osobina grabežljivca je osobina gnjeva. Kad je manjkava to vodi  kukavičluku, a kada je pretjerana do nesmotrenosti. Osobina zvjerstva je  osobina apetita i žudnje. Kad je manjkava vodi do ravnodušnosti, a   kad je pretjerana do proždrljivosti. Kad su osobine uravnotežene, racionalna  vodi do mudrosti, grabežljiva do hrabrosti, a zvjerstva do suzdržanosti.  Napokon, kada su osobine grabežljivca i zvjerstva vođene naredbama osobine  inteligencije to vodi do četvrte osobine. Vrline pravde. Duši je lakše odmarati se u krajnosti raznih osobina, bilo u nedostatku ili u suvišku. 

Međutim, srednji put, iako najteži, je nužni put za dobre osobine. 

Duša se razboli kad su njene osobine izvan ravnoteže i kao rezultat toga srce postaje nesposobno voljeti Boga. Srce se može liječiti duhovnom borbom. Lijek za ružnu osobinu je prisiliti dušu da izvodi radnje koje se izravno suprotstavljaju manjkavim osobinama. Međutim različite bolesti srca zahtijevaju različite lijekove. Baš kao što liječnik ne može liječiti sve bolesnike istim lijekom, te baš kao i tijelo, i srce zahtijeva lijek dok simptom ne prođe i ravnoteža je obnovljena.

Na primjer škrta osoba bi se trebala obvezati davati neprekidno dok joj to ne postane lako činiti. Škrtost je izliječena kada za nekoga postaje ugodnije dati novac nego zadržati. Put do disciplinirane duše počinje željom da se do istine dođe kroz unutarnju borbu. Čovjek se treba boriti da zadrži dušu pod kontrolom intelekta. Jedini način discipliniranja duše je uskraćivajnem destruktivnih užitaka odricanjem od želja. Te želje stvaraju  prepreke između osobe i istine. 

Bogatstvo stečeno oslobađanjem od  nepotrebog prestiža uzdignuto  distanciranjem od vlastitog konformizma.  Uzdignuto napuštanjem slijepe  imitacije i grijeha potpomognuto pokajanjem  i izbjegavanjem prethodnih pogrešaka.

Jednom kada se te barijere uklone treba  oko sebe sagraditi tvrđavu kako bi  održali ravnotežu između  osobina svoje duše.