Bog daje smisao u razumijevanju svakog od nas.

Prisutnost svjedočenja kao koncept se postiže vježbom. Cilj te vježbe je biti  prisutan s Gospodarom, biti prisutan sa njegovim tawheed-om i biti u stanju svjedočenja da je on naš Gospodar. 

Vježbe dolaska u stanje pristunosti  mogu biti raznolike. I zapravo Allah nas može  dovesti u stanje prisutnosti, ali također možemo učiniti stvari da je kutliviramo kako bismo se doveli u stanje prisutnosti/svjedočenja .

Jedna od opcija da dođemo u to stanje, a o kojem se često  govori u tradiciji je Tafakkur  ili kontemplacija (promišljanje). Spomenuto je u suri al-Imran: “oni koji se  Allaha sjećaju stojeći ili sjedeći ili ležeći  na boku i razmišljaju o stvaranju nebesa i Zemlje  govoreći: O Gospodaru, zar nisi  ovo stvorio bez cilja'

Pa je ovaj ajet obično refenciran i spomenut u odnosu na zikr, sjećanje na Boga. Ali onda nakon ovoga spominje promismišljanje/kontemplaciju: “jeste li i vi od onih koji  promišljaju o stvaranju  nebesa na zemlji”.

I to je ovo stanje  kontemplacije na koje se želimo usredotočiti. Kontemplacije se ponekad i u Kur'anu  prevodi kao dati misao te smo stoga skloni misliti o tome kao o analitičkom procesu samog razmišljanja svojim umom. A ipak  to je više. Često se u Kur'anu  govori o tome da je srce zapravo  mehanizam s kojim možemo percipirati. Tako da to nije samo mentalni process.

Stoga je ideja Teffakur koncepta da se odmaknemo iz kognitivnog procesa, koji  uključuje vaše razumijevanje, te se premjestimo na razumjevanje srcem.

I zbog toga što se borimo s ovim pojmom razumijevanja  srcem, to je nešto što se treba prakticirati, kultivirati i  razumjeti a često je pogrešno shvaćeno. 

Imam Al-Ghazali u svojoj knjizi o kontemplaciji u sklopu svog djela  "Oživljavanje religijskih znanosti", kaže da većina ljudi zna za rang i svjesnost kontemplacije ali oni ne znaju njegovu suštinu, plodove, podrijetlo,  metodologiju i način kako da promišljaju.  Oni ne znaju kako promišljati o čemu bi trebali promišljati i za što bi trebali promišljati.

Stoga Ghazali definira 5 stupnjeva kontemplacije:

  1. Prvi stupanj počinje sjećanjem na Allaha,
  2. a zatim  prelazi na promišljanje o prirodnom svijetu,
  3. a zatim  na ispravno razumijevanje. Znaci kroz  reflektiranje na prirodni svijet i  Allahovo stvaranje, dolazimo u stanje razumijevanja koje se kreće od neke  vrste prosvjetljenja naših misli sve dok ne dosegne intelektualni kapacitet.
  4. Ali onda  četvrti stupanj za koji on kaže da je prosvjetljenje. I ovdje on govori o  prosvjetljenju srca, tako da to prosvijetljenje onda  djeluje na srca i "osvjetljava" sposobnost srca da slušamo i spoznajemo svojim srcima. Tzv Yaqiluna  funkciju srca.
  5. I onda od tud krece peta etapa koja je transformacija. To je  zapravo transformacija stanja osobe  tako da se njeno unutarnje stanje transformira  kroz ovo prosvjetljenje,

Ako pogledate ovih pet faza, prve dvije su sjećanje i razmišljanje;  našu  svijest o ovoj mudrosti  i istini. Tako da su ove zadnje dvije faze, koje Ghazali spominje u ovom procesu kontemplacije,  u biti faze koje je najteže posložiti u glavi.

Kakav  je odnos između srca  i mozga (mentalne kontemplacije)? Mi imamo tu sposobnost intelekta za  razmišljanje, ono što stvarno imamo u je kada ljudi često koriste ovu riječ AQL (INTELEKT), mi govorimo  o toj mentalnoj sposobnosti. Ali  zapravo riječ AQL se ne koristi  u Kur’anu. Rijec koja se koristi u Kur'anu je YAQILUNA i koristi se kad mislimo na srce. „Zar nisu putovali zemljom i imali srca kojima bi mogli rasuđivati i uši kojima čuju? Jer uistinu nisu zaslijepljene oči, već zaslijepljena srca koja su unutara grudi “(Kur'an 22:46).

Yaqiluna ima značenje funkcije srca ili intelekt srca. U prevodu, pojam AQL se veže uz osobe koja koristi srce da vide stvari onakvim kakvim jesu. Gledaj srcem!

Stoga se „borba sa samim sobom“ dešava kroz rad na duhovnom srcu koristeći intelekt kroz svjetlo spoznaje. Jedino u tom stanju, možemo maknuti koprenu s našeg srca, opterećenog utjecajem ovozemaljskih poriva živjeći iluziju odvojenosti.

U sljedećoj epizodi ćemo pokušati objasniti kako prakticirati kontemplaciju.