Zašto ponoć? Pod "ponoć"  se nužno ne misli 12 sati u noći,  ali pod sredinom noći zapravo  smatramo posljednji dio noći. To je stvarno posebno vrijeme. Znamo i čujemo za posljednju trećinu  noći. To je vrijeme koje je zamišljeno za introspekciju. Često smo ometeni, dunjaluk nas drži zaposlenima a mi se predstavljamo svijetu kroz naše naše vanjsko "ja". To su naše misli  i neka vrsta projekcije nas samih na način kako komuniciramo i kako se identificiramo u svijetu .
Kada dođemo  u ovo stanje mirovanja, mjesta tišine, suočeni smo  s onim što je ispod tog "ja" koje predstavljamo u  našim svakodnevnim budnim užurbanim životima.  
Da bismo stvarno bili sami sa  sobom i stvarno upoznali sebe,  stvar je usporavanja i pronalaženja vremena da budemo mirni i da iskoristimo ovo  vrijeme tišine za razmišljanje i promišljanje  o sebi kako bismo mogli početi shvaćati  ne sebe kakve predstvaljamo svijetu,  ne ono što kažemo ljudima da smo,  ne onima kojima smo se idetificirali s poslom  i svojom kulturnom identifikacijom, ali stvarno našom dušom.
Kada  spoznamo sebe, poznajemo svog gospodara i kada  dođemo u ovo stanje samospoznaje  ili čak prisutnosti sa samim sobom na  kraju smo insha'Allah  prisutni kod našeg Gospodara, prisutni  kod Allaha i zapravo svjedočimo Allaha  na dubljoj razini. To možemo učiniti  samo kada nekako raščistimo smetnje te zauzetosti  koja je svakodnevica naših dana. 
Ramazan je vrijeme kada smo  dužni odvojiti vrijeme, zaustaviti  zauzetost, dati prioritet postu, čitanju Kur'ana, gledanju onoga što je u nama samima tako da  ne postimo samo od hrane i stvarno  usporimo. Pa tako Ramazan postaje poput  duhovnog kampa za obuku koji je u  biti povlačenje,  povlačenje od same norme, norme  dunjaluka u koju tako lako  upadnemo i budemo ometeni. 
Pa zašto je  obaveza ovih trideset dana svake  godine postiti? Zato što je ovo  minimalni minimum koji naše duše trebaju da se  resetriraju. Treba nam barem ovih  trideset dana u ovom blagoslovljenom mjesecu  Ramazanu da se fokusiramo na post svaki  dan, da smo usredotočeni na povezivanje s  Allahovom Knjigom i da budemo svjesni  našeg stanja, da budemo svjesni  sjećanja na Allaha kako bismo održali  osnovicu. Zato nam je potreban ovaj mjesec svake  godine da se povučemo i da povećamo naše  duhovne prakse. 
Slična je zadnja  trećina noći u ovo vrijeme kada smo  povučeni, tako da je zadnja trećina  noći dio 24-satnog ciklusa. Imamo dane koji traju 24  sata i ovaj dio noći kada  smo u stanju mirovanja i razmišljanja  i povučeni od užurbanosti  dunjaluka. Znamo da je Poslanik, to prakticirao oko dva sata zadnje trećine  noći. Bio je sam  u kijamu, sa svojim Gospodarom posljednju trećinu noći. I koliko je to? Dva sata ciklusa od 24 sata je otprilike jedna dvanaestina dana. Tako da postoji ovaj  dio dana u kojem se moramo  isključiti se od svega i doći u stanje  mirovanja i spominjanja  Allaha. 
Ako sada razmišljamo o tome da uzmemo  taj isti dio razmišljanja o Ramazanu,  to je kao da je Ramazan  ponoć  ili posljednja trećina noći godine, ciklusa od 365 dana. To je ona 1/12  tog istog dijela u 1/12  dana koji uzimamo od noći.  Ramazan je ova 1/12 godine, tako da  postoji mudrost u tome da se moramo  povući u dijelu naših životnih ciklusa, ciklusa bivanja na dunjaluku, zarobljenosti  na dunjaluku kako bi svjedočili ono što smo se jednom davno osvjedočili kad su naše duše stvarane.