4. Džuz
- U ovome džuzu je spomen prvog Hrama koji je sagrađen za ljude, te ukazivanje na jedan od dokaza obveznosti hadždža.
- Važnost čvrstog držanja za Allahovo uže, jedinstva muslimana, te pogubnost razjedinjavanja.
- Ukazivanje na bitnost naređivanja dobra i odvraćanja od zla na način da se ono spominje prije vjerovanja u Allaha Uzvišenog.
- Pogubnost druženja sa lošim društvom.
- Kazivanje o događajima vezanim za bitku naBedru
- Sura En-Nisa veoma mnogo stavlja akcenat na prava slabih članova jednog društva poput: jetima, žena, potlačenih koji nisu u stanju da izbjegnu i sl.
- Ova sura spominje propise vezane za nasljedstvo, a podjela nasljedstva je propis kojeg Allah nije prepustio ljudima, nego se On o tome pobrinuo, da se izbjegnu međuljudski problemi koji se u većini slučajeva javljaju zbog imetka.
Kratki komentar:
U drugom dijelu sure Ali Imran opisuje se bitke na Bedru i Uhudu. Jedna od pouka Bedra jeste važnost kvalitete spram kvantiteta.
S bitke na Uhudu uzimamo još jednu pouku, a to jeste pogubnost vezanja određene ideje za jednu osobu. I određena grupa muslimana na Uhudu kada je čula glasinu da je Muhammed, a.s., poginuo počela je napuštati bitku, napuštati ideju.
Sličan strah i izgubljenost se pojavila nakon smrti Muhammeda, a.s., dok nije Ebu Bekr proučio 144. ajet sure Ali Imran kojeg mi često učimo kao ašere Ve ma Muhammedun illa resul… u kojem se pitaju vjernici da li će se vratiti nevjerništvu, postati nemuslimani ako Muhammed, a.s., umre ili pogine. Stoga, ideja ne smije umrijeti s osobom, i da se ne realizira punim kapacitetom kao prije.
Također, ova sura govori o slozi i jedinstvu; stoga je interesantno da nosi naziv Imranova porodica, a porodica je upravo simbol sloge i jedinstva. Muslimani su kao jedna porodica. Temeljna ličnost je zapravo žena, Imranova supruga.
Pored nje važna ličnost u suri je i hazreti Merjem, što nam dalje govori da bez žene, majke, supruge porodica ne može postojati te da u islamskoj tradiciji žena nije sporedna uloga već jedan od temelja porodice.
Kur'an u mnogim ajetima i različitim kontekstima, spominje dovu. Kada govori o čovjeku, ističe da je čovjek stvoren kao slabašno biće (ve khulika-l-insanu da’ifa). To znači da je on u stalnoj potrebi da se moli i obraća svome Gospodaru.
Riječ dova je arapskog porijekla. Nastala je od riječi du’a, i u prijevodu na bosanski jezik ima sljedeća značenja: zov, poziv, dozivanje, prizivanje, molitva, moljenje, molba.
Nakon ove sure dolazi En-Nisa, sura koja nosi naziv Žene, i to s određenim članom „el“ u arapskom jeziku to su određene žene, one koje čine našu porodicu i one s kojima možemo zasnivati porodicu.