Abu Hamid Ibn Muhammad Ibn Muhammad al-Tusi al-Shafi'i al-Ghazali rođen je 1058. godine u Khorasanu, Iran. Otac mu je umro dok je još bio vrlo mlad, ali je imao priliku steći obrazovanje po prevladavajućem nastavnom planu i programu u Nishapuru i Bagdadu. Ubrzo je stekao visok standard učenja u religiji i filozofiji i bio je počašćen imenovanjem za profesora na Sveučilištu Nizamiyah u Bagdadu, koje je prepoznato kao jedna od najuglednijih institucija učenja u zlatnom dobu muslimanske povijesti.

Međutim, nakon nekoliko godina odustao je od svojih akademskih zanimanja i svjetovnih interesa i postao lutajući asket. Ovo je bio proces (razdoblje) mistične transformacije. Kasnije je nastavio svoje učiteljske dužnosti, ali ih je opet napustio. Tada je nastupilo doba usamljenog života, posvećenog kontemplaciji i pisanju, što je dovelo do autorstva niza vječnih knjiga. Umro je 1128. godine u Bagdadu.

Gazalijev glavni doprinos leži u religiji, filozofiji i sufizmu. Brojni muslimanski filozofi su slijedili i razvijali nekoliko gledišta grčke filozofije, uključujući neoplatonsku filozofiju, što je dovelo do sukoba s nekoliko islamskih učenja. S druge strane, pokret sufizma je poprimao prevelike razmjere da je izbjegao obdržavanje obaveznih namaza i dužnosti islama. Na temelju svoje neupitne učenosti i osobnog mističnog iskustva, Ghazali je nastojao ispraviti te trendove, kako u filozofiji tako i u sufizmu.

U filozofiji, Ghazali je podržavao pristup matematike i egzaktnih znanosti kao suštinski ispravan. Međutim, usvojio je tehnike aristotelovske logike i neoplatonističke postupke i upotrijebio upravo te alate kako bi ogolio nedostatke i praznine tada prevladavajuće neoplatonske filozofije i umanjio negativne utjecaje aristotelizma i pretjeranog racionalizma. Za razliku od nekih muslimanskih filozofa, npr. Farabija , on je prikazao nesposobnost razuma da shvati apsolutno i beskonačno. Razum nije mogao transcendirati konačno i bio je ograničen na promatranje relativnog. Također, nekoliko muslimanskih filozofa je smatralo da je svemir konačan u prostoru, ali beskonačan u vremenu. Gazali je tvrdio da je beskonačno vrijeme povezano s beskonačnim prostorom. Svojom jasnoćom misli i snagom argumenata uspio je stvoriti ravnotežu između religije i razuma, te je identificirao njihove sfere kao beskonačne i konačne.

U religiji, posebice misticizmu, on je pristup sufizma očistio od njegovih ekscesa i ponovno uspostavio autoritet ortodoksne vjere. Ipak, naglasio je važnost istinskog sufizma, za koji je tvrdio da je put do apsolutne istine.

Bio je plodan pisac. Njegove besmrtne knjige uključuju Tuhafut al-Falasifa (Nedosljednost filozofa), Ihya al-'Ulum al-Islamia (Rivival of the Religious Sciences), "Početak smjernica i njegova autobiografija", "Oslobođenje od pogreške". Neka od njegovih djela prevedena su na europske jezike u srednjem vijeku. Napisao je i sažetak astronomije.

Gazalijev utjecaj bio je dubok i vječan. On je jedan od najvećih teologa islama. Njegove teološke doktrine prodrle su u Europu, utjecale na židovski i kršćanski skolasticizam i čini se da je nekoliko njegovih argumenata prihvatio sveti Toma Akvinski kako bi na sličan način ponovno uspostavio autoritet ortodoksne kršćanske religije na Zapadu. Njegov argument u korist vjere bio je toliko snažan da je optužen da je oštetio filozofiju, a u muslimanskoj Španjolskoj je Ibn Rušd (Averros) napisao repliku svom Tuhafutu.

Kako bi pobliže upoznali život i djelo Al Ghazalija preporučamo da odvojite vrijeme ovog Ramazana i pogledate dokumentarni igrani film o životu jednog od najvećih islamskih učenjaka svih vremena preveden na bosanski jezik.