Početak sure El-E’araf donosi malo poduži razgovor između šejtana i Allaha Uzvišenog, te način zavođenja Adema od strane šejtana.

Nakon kazivanja o Ademu i šejtanu, Uzvišeni Allah nas zove sa četiri poziva, pa da li ima neko tko će pouku primiti?

Ovo poglavlje nosi naziv A'rif, to jest poglavlje u kome se izlažu visoki položaji pravovjernih, koji su ostali čvrsti i nepokolebljivi, vjerujući u istinitost i dobrotu Božju i
Njegovih poslanika. Tako nam naziv samog poglavlja pokazuje i njegov sadržaj, koji nas upućuje da se mora slušati Božja Objava i vjerovati u njezinu istinitost. Upozorava se cijelo čovječanstvo da ga ne bi šejtan zaveo i da zbog toga ne bi zanemario svoje dužnosti.
U slijedeća četiri dijela se iznose objašnjenja koja se odnose na dolazak Božjih poslanika.
To su Nûh, Hûd, Salih, Lût i Šuàjb. Ovi su pejgamberi djelovali među raznim narodima i u raznim krajevima, pa se i spominju po redu kako su dolazili.
Posljednja tri dijela ovoga poglavlje imaju općenito značenje.
U prvom redu se ističe da je vjerovanje u Božje jedinstvo prirođeno čovjeku, a osim toga vjerovanje u jedinstvo Božje dovodi čovjeka do spoznaje da je Božja objava jedna apsolutna istina, a one koji to poriču stići će Božja kazna.

Uspoređujući sadržaj između prethodnog i ovog poglavlja može se ustanoviti neka sličnost: u prethodnom je središnja tema o kojoj se govori Božje jedinstvo, a u ovom se poglavlju utvrđuje istinitost Božje Objave. Vjerovanje ovih dvaju principa stoji u nerazdruživoj vezi, pa prema tome ova sura upotpunjuje prethodnu.
Oba ova poglavlja su objavljena gotovo u isto vrijeme. Pred samu Hidžru.

U suri El-Earaf se nalazi ajet (26) u kojem se kaže da je najbolja odjeća „odjeća bogobojaznosti“. Ovaj ajet često muslimani zloupotrebljavaju pa kažu da nije bitan kodeks oblačenja kod muslimana/ki, već je bitnija bogobojaznost. Reći ćemo samo ovo: tko je bogobojazan to će se odraziti i na njegovo oblačenje, njegovo unutarnje stanje će se odraziti na vanjsko. Također, prije ovog ajeta objašnjava nam se da je posljedica grijeha, gubljenje bogobojaznosti bilo ukazivanje stidnih mjesta Adema i Have, odnosno gubitak odjeće.