Kada se govori o ženi u islamu treba se uvijek prisjetiti činjenice da je Muhammedu, a.s., kada je dobio Objavu, prvo povjerovala supruga Hatidža i odmah ga podržala.

Na kraju džuza posebna pažnja se posvećuje licemjerima koji su gora vrsta ljudi od nevjernika.

Licemjeri prilikom biranja strana među različitim grupama čekaju koja će pobijediti pa se njoj priklanjaju. Licemjerno je kalkulirati. Vjernik bira onu stranu koja je na istini pa makar uvijek gubila.

Inače, istinu treba govoriti, pa makar i protiv sebe , svoje rodbine, bez obzira bili bogati ili siromašni.

Pjesnik (Fevzi Mostarac) je zapisao ove stihove:
Ako nemaš iskrenosti prema Bogu u svome radu, nećeš ništa imati od toga osim kaznu. O hanife!
Pazi da ne pomiješaš iskrenost i licemjerje. Dobra djela su kao zlato a licemjerje kao bujica.

Laganje je grijeh. To je jedna od najprihvaćenijih vlastitih mana tj. slabosti.

Lažljivcu nije kazna što mu se ne vjeruje, već to što on ne može nikome vjerovati. Također imajmo na umu i činjenicu da su najokrutnije laži često su izrečene šutnjom.

Zbog svega navedenog, laganje obvezno moramo prekrižiti ako želimo zdrave međuljudske godnose jer nema povjerenja bez istine, nema intimnosti bez poštenja i nema sigurnosti bez iskrenosti.

Donesimo već danas nijjet da ćemo se, u svrhu boljeg doživljaja mubarek ramazana, najprije odlučno držati iskrenosti i istinoljublja, imajući na umu da meleki bježe od osobe koja laže te da je Poslanik rekao:
”Tko se ne prođe lažnog govora i postupka po njemu, Allahu nije potrebno ni da ostavlja jelo i piće.”

Jedino iskrene, šejtan ne može zavesti, dok pobožne može, itekako, ako sami sebe lažu.


Najgore je kad čovjek sam sebe laže. Da nas Allah sačuva toga.